8. TROLOVI, VIKINZI I AURORA BOREALIS

Kad se doma šećem po štandovima sa suvenirima, uglavnom po Zagrebu vidim šestinske kišobrane i sve izvedenice toga i neke druge sitnice vezane uz stari Zagreb (minijaturna Markova crkva, lutkice u nošnjama i sl.).. Imamo na svakom uglu neki štand sa dobrim kulenom, paškim sirom, kroštulama i sl. proizvodima domaće ili OPG proizvodnje.. Ličke čarape su obavezan dio asortimana. Na moru prevladavaju minijature starih kamenih kućica, starinski nakit, pleteri i slično.
U norveškim suvenirnicama prevladavaju- trolovi. Mali, neugledni, nosati, dlakavi- trolovi.
Trolovi su dio naslijeđa norveške mitologije i opisani su kao mala, ružna bića koja žive u planini, nisu druželjubivi niti prijateljski raspoloženi prema ljudima. No ustvari izgledaju jako simpatično i smiješno. Norvežani ih jako vole i posvuda su (mislim na suvenire i figurice- nema pravih trolova, duh!)
Da ne pametujem, evo što Wikipedia kaže o trolovima:
https://en.m.wikipedia.org/wiki/Troll



Općenito, primijetila sam da i danas mnogi mladi ljudi ovdje vole i štuju skandinavsku mitologiju, vidim to, između ostalog i po čestim tetovažama na temu mitologije i Vikinga.
Vikinzi. Svaki treći muškarac ima vikinga na ruci. Vjerojatno svaki (macho) muškarac zna što ili tko su Vikinzi, ali evo 2-3 rečenice za cure 
Na Wikipediji sam našla podatak da je doba Vikinga bilo od 8. do 10. stoljeća, te su oni bili zaslužni za prekomorsku trgovinu. Vikinzi su na jednom od svojim prekomorskih putovanja i otkrili Iceland (naravno, slučajno) zbog čega je prvotno i Iceland bio dio Norveške, tj. Kraljevine Norveške.
U Oslu postoji „Viking ship museum“, gdje se mogu vidjeti i vikinški brodovi. Fotografije postoje na internetu, no ja nisam bila osobno tamo.
Na slikama su prikazivani kao visoki, snažni ljudi, ratnici u metalnim oklopima i oružjem.
Kad vidim ovdašnje Norvežane, oni su i dalje visoki i snažni. I žene su puno više od „naših“.

Jednu večer nas je slušala jedna stara gospođa (imala je preko 80 godina), blagog pogleda i jako toplog osmijeha. Znala je riječi svih pjesama koje smo izvodili i na neki način bila je u interakciji s nama kroz cijelu večer.
Kad smo završili, bilo je jednostavno nemoguće da odemo iz bara a prije toga ne sjednemo i izmijenimo par riječi s tom simpatičnom gospođom.
Gospođa je ispričala kako je rođena u jednom gradiću na samom sjeveru Norveške i da je kroz život proputovala cijeli svijet, čak je prešla i Sibir s mužem i mislim da su putovali ukupno 2 mjeseca, ne sjećam se točno.
Uglavnom, upitala sam ju za tu sjevernu i romantičnu vizualnu "čaroliju" na nebu zvanu Aurora Borealis.
Ona je tako lijepo i živopisno opisala kako su kao djeca u zimskim noćima znali izaći iz svojih kuća, ogrnuti debelim pokrivačima (tamo je po zimi -30 stupnjeva normalna temperatura, kaže)  da bi u tišini primatrali to predivno osvjetljeno noćno nebo i da tu pojavu ljudi doživljavaju s velikim poštovanjem i divljenjem.
Kaže da je Aurora Borealis rijetka, ali i veličanstvena i predivna.
Znali su ju najčešće gledati po zimi jer je tad stalna noć, pa se i svjetlost bolje vidi.

Našla sam odličnu stranicu koja objašnjava malo bolje od mene što je ustvari Aurora Borealis:
http://www.aurora-service.eu/aurora-school/aurora-borealis/
Eto. Bila je to još jedna lijepa glazbena večer za nas.

P.S. na fotografiji koja slijedi nije Aurora, nego popodnevno sunce negdje na području Danske.




Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Finski Romi i druge poslastice

KAKO JE ŽIVJETI NA BRODU