PROBA BENDA NIJE ONO ŠTO MISLITE :)

...A ne želimo da se uvrijedite

Za slušatelje, fanove, tatu i mamu- što proba je, a što nije

Danas se bavimo temom koja jako intrigira „neglazbenike”, tj ekipu koja nisu glazbenici (bilo profesionalni ili amaterski) pa često krivo tumače pojmove iz ove male glazbeničke „subkulture” pa dolazi do krive interpretacije i nerazumijevanja.

Ovaj put je to termin „PROBA”.

„Imam probu” je valjda najrašireniji pojam među glazbenicima koji možete čuti- od dugokosog tinejdžera koji fura gitaru preko ramena do profesionalca koji u koferu nosi trombon, violinu, klavijaturu i sl.

„Imam probu” nije glupa izlika što neću doći na kavu u grad.

Kod profesionalnih izvođača, proba je dio radnog vremena.

Ista famozna stvar se događa sa svim bendovima i sastavima. Bendovi imaju probe.

Taj svijet se razlikuje od onog u kojem učenik pohađa instrument.

„Idem na gitaru ili pjevanje” nije isto što i „imam probu”.

Mislim da će se mnogi glazbenici složiti da često čuju onaj najčešći komentar:

„Ma kaj ćete više probavati, pa već znate svirati!”

Ajmo redom.

Suština problema je razgraničiti vježbu instrumenta („...znate svirati” ) od probe benda.

Vježbanje instrumenta je prethodila godinama prije tih naših probi i kao klinci; instrumentalisti i pjevači su vježbali i razvijali svoje glazbene vještine. Tad su učili svirati i pjevati.

Ono kad je Ivica cvilio na violini se, koliko god loše zvučalo- zvalo vježbanje.

Nemojte Ivici gađati prozor kamenom dok cvili jer on vježba kako bi jednog dana za vas svirao nekog lijepog Bacha ili Vivaldia u orkestru ili kad ćete se ženiti, možda poželite gudački kvartet na livadi ili neku šansonu na violini pod prozorom svoje drage. I tad ćete angažirati školovanog violinistu Ivicu.

Zato pustite Ivicu da cvili i vježba, biti će vam zahvalan na strpljenju. Budite kao Ivica.

Kanije, godinama kasnije ostaje termin vježba kao oblik sportskog treninga, samo je vezan za održavanje ili napredovanje vještine sviranja ili pjevanja.

Vježbanje u glazbi je slično kao sport; teretana, trčanje i sl.

I vježbanje je individualno, za razliku od probe koja je uglavnom grupna i da, načelno muzičar uvijek i dalje vježba (ali doma i o tome rijetko kad uopće priča, osim ako ga nazovete pa kaže: „Ma sviram tu neš...”, u biti vjerojatno vježba ali neće o tome) bez obzira što zna svirati jer održava kondiciju.

U profesionalnoj fazi, glazbenici vježbaju radi održavanja gibljivosti prstiju, motorike, vokalne fleksibilnosti, održavanja ambažure, izoštravanja sluha, mišića itd.

Razloga je mali milion i ovise o instrumentu.

I vi idete zbog zdravlja u šetnju prirodom bez obzira što već znate hodati, jel tako?

I vi znate trčati, ali je vaš susjed postao profesionalni trkač? To je zbog njegovog vježbanja, tj treniranja.

Dalje, kad ekipa kaže: Imamo probu, time ne misli na „Idemo vježbati instrument”.

Pa što sad to znači??? Beeez panike, idemo korak po korak.

Probe se sastoje od više elemenata, a ja sam ih nekako stavila u 5 glavnih kategorija:

a) Skidanje i aranžiranje „covera”

b) Pisanje, skladanje i aranžiranje autorskih pjesama

c) Tonska proba (prije nastupa)

d) Tehnička proba (prije nastupa ili snimanja)

e) Snimanje

Ajmo redom:

a) Skidanje novih pjesama

Ne, skidanje pjesme ne ide po principu „joj pa znaš tu pjesmu, poznata je”.

Puno je kompleksnije od toga.

Kad se skidaju coveri, oni će se razlikovati od originala zbog sto razloga:

- Bend ima drugačije instrumente od nasnimljenih,

- prigoda određuje stil pjesme (kao npr. zahtjev klijenta: „Joooj, baš bi htjeli „bossa večer” (latin style), ali znate, imamo mladu publiku pa izvedite moderne pjesme, zmislite nekaj”),

- različit vokalni rang od orinalnog pjevača sa snimke (original pjeva muškarac, a u bendu je to žena),

- na snimci je solo na saxu, a u bendu će to odsvirati gitara koja ima drukčija „ograničenja” od saxa jer harmonijski je instrument, dok je sax solistički itd.

I onda se bend nađe na toj famoznoj THE PROBI.

I krenu. Prethodno su doma proučili materiju, „skinuli” harmonizaciju, formu i VERZIJU (ima ih milion ponuđenih) pjesme, tehnički provježbali dijelove i onda na probi rade na prearanžiranju i prilagođavanju originalne izvedbe specifičnim uvjetima (ajmo pjesmu izbaciti iz rock postavki u latin, pa se prosviravaju drugi instrumenti koji su specifični za taj drugi stil, mijenja se tonalitet, dodaje se malo „osobne note” i dogovara se možda improvizirani dio, itd.). Na probi se istražuju nove mogućnosti pjesme, obzirom na okolnosti i zahtjeve, tj instrumentarij i naravno vještinu izvođenja.

Znači- nismo vježbali instrument, nego smo probali nove mogućnosti izvedbe i stvarali novu verziju pjesme, jel.

b) Probe za autorsku glazbu

Najslađe, kreativne probe. Pjevala sam u vokalnom kvintetu godinama, najljepše doba.

Naša Vanda došla bi s novom idejom, tekstom, melodijom od doma i svi bi se bacili na posao. Slaganje vokalnih harmonija, određivanje solo i back dionica, vokalni aranžmani, smijeh i zabava, rasprave, izmjene.

U bendu izgleda relativno isto.

Zamislite priču: član benda dolazi na probu s idejom. Složio je na gitari neki „kostur”, riff i temu. Klavijaturist odmah dobiva drugu ideju, harmonizira malo što pjevača motivira na doradu nekog teksta koji je baš doma smišljao ovih dana. Savršeno se uklapa, pritom bubnjar i basist osluškuju kako dečki muziciraju i priključuju se i rade groove. Prolaze pjesmu više puta, probavaju ju, mijenjaju i na kraju „zakopaju”- to je to. Nova pjesma je stvorena!

c) Tonska proba (prije nastupa)

Ne, to bend ne vježba pjesmu na bini uoči samog nastupa.

Ova proba je ustvari sastanak sa ton majstorom i sound sistemom.

I on i mi smo u novim uvjetima rada: svaki prostor ima svoju akustiku, bilo da je riječ o koncertnom prostoru, kafiću, kazalištu ili otvorenom prostoru.

Na tonskoj probi ju provjeravamo i prilagođavamo joj se uz razne tehničke procese:

- da li sva oprema radi pravilno (ponajviše razglas i monitoring), da li je npr. bolji signal ako zamijenimo neki kabel, prilagodba frekvencija audio sustava prostoru.

- Faza dva, prilagodba frekvencija (tj sounda) svakog instrumenta (nije isto za bubanj od 4 komponente ili od 10 komponenti, conga, bubanj za jazz, elektronski bubanj, a onda posebno ozvučavanje akustičnih od električnih instrumenata, itd.)

- monitoring- „stvaranje” zvuka na bini, da svaki član benda čuje ono(g) što mu je bitno

- „stvaranje” zvuka na van, tj za publiku, u skladu s prostorom

Ima tog još, ali pošto nisam ton majstor niti je akustika moj ”fach”, pričam samo osnove da znamo što je tonska proba :)

d) Tehnička proba

Ne, to nije samohvala da idem na telku ili sam si jako bitan/bitna.

Uglavnom vezana za televiziju ili veće koncertne prostore. Tehnička proba je provjera i usklađivanje svih tehničkih komponenti na bini ili u studiju- koji se ukratko rečeno svodi na usklađivanje tehnike vezane uz ton, sliku i sustav prijenosa, a do najmanjih tehničkih detalja (kamere, interna komunikacija, hoće li mikrofon stajati 1cm desno ili lijevo, itd.)

e) Snimanje

Paaaa...recimo od svega navedenog pomalo, kad je sve gore navedeno završeno, savršeno i tehnički, sve pjesme su „zakopane”, radi se materijal ili „za praf” ili samo „za probu” onda se takav materijal često snima.

Nekad je to ciljani promo za klijenta, nekad za izdavača, nekad za sebe.

Ali snimanje je opet posebna tema, koja zna doći nakon svih proba.

Eto, sve to je PROBA. I niti jedno od toga nema baš veze s vježbanjem instrumenta.

Ima veze s usklađivanjem glazbenika međusobno i uvježbavanje glazbe u nekom drugom smislu, ali ne u onom u kojem često spominjete.

Eto.

Kad na svoj komentar o tome da „kaj imamo više vježbati jer znamo svirati” dobijete umjesto odgovora samo neki neodređeni, blijedi smješak i mumljanje u bradu- (a duboko vjerujem da će svaki glazbenik reagirati slično) to je pristojan način koji muzičari koriste da VAMA ne bi bilo neugodno jer je pitanje... ajmo reći da pitanje samo pokazuje da nemate pojma o čemu pričate, a mi vas ne želimo uvrijediti odgovorom jer znamo da nemate lošu namjeru, a mi nemamo vremena ni živaca za dugačke debate jer eto, baš jurimo na tu- probu :)