Postovi

Prikazuju se postovi od rujan, 2017

5. MRAČNJAK OD DANA

Slika
Danas je jedan od tih dana. Jednostavno, ponekad si ne možeš pomoći, kako god da okreneš sve je u banani. Počevši od mene. Bez nekog posebnog razloga, a neraspoložena, a nervozna, a pospana, svakakva, nikakva. Kako je kolega Stanko rekao: Trebaš prihvatiti činjenicu da ćeš na brodu uvijek doživjeti da si par dana potpuno u k.. To je jedan od onih dana kad ništa ne valja, sve te iritira, nemaš energije za nikoga i za ništa. Umoran si od svega, nedostaju ti tvoji, htio bi doma a ne možeš, ne podnosiš glazbu niti ljude, čak je i najdraža kabina danas pretijesna. U glavi osjećam neki pritisak, blago pulsiranje, u očima mi je „pijesak“, noge su mi od olova i osjećam se ko da sam trčala 7 dana bez prestanka. Stanko kaže da je proučavao ovu „psihološku pojavu“ jer se dešava mnogima, pošto na brodovima svira već više od 20 godina. Po njegovom, ovakvo stanje je povezano s činjenicom da živimo u neprirodnom okruženju, u metalnoj kutiji koja je u stalnom pokretu i bez sigurnog tla pod nogama.

6. MARC I NJEGOVI PROBLEMI NA POSLU

MARC I NJEGOVI PROBLEMI NA POSLU Marc radi na terminalu u kafiću. Došao je u Norvešku iz Francuske još prije 14 godina, ali nikako da se navikne na "norveške norme". Treba mu još 20-ak godina. Upoznala sam njega i njegove prijatelje još prije godinu dana pri ukrcaju na brod. Sjećam se da sam bila jako umorna od puta (taj put sam dolazila busom i put je trajao 22 sata i o tome mogu napisati posebnu temu), ali da su Marc i njegovi prijatelij bili jako simpatični, veseli i furali su brdo glazbene opreme. Pa sam im prišla da se upoznam i da zajedno kratimo vrijeme do ukrcaja u brod. Pitala sam ih jesu li i oni bend koji svira na ovom brodu na što su se oni počeli glasno smijati i rekli su: "A neee, ne bi brod htio nekog poput nas, nismo mi za taj posao." Na kraju se ispostavilo da se vraćaju s mini-turneje po Njemačkoj i da su heavy- metalci. Na prvi pogled svi u crnom, brdo naljepnica kostura po opremi i odjeći, duge kose i brade, a ustvari divna ekipa i prijate

7. LJUBAV NE POZNAJE GRANICE I OSOBA DANA

Slika
LJUBAV NE POZNAJE GRANICE Neću nikad zaboraviti situaciju jednog starijeg para. Mjesto radnje- "plesnjak". Oboje imaju 75 plus, on je decentni gospodin u odijelu, a ona „šesna gospoja“ u svijetlom kompletu. On ju drži za ruku i vodi na plesni podij jer smo taman počeli svirati "I Just Called To Say I Love You" od Stevie Wondera. Stvarno jedan lijep i romantičan trenutak, pogotovo kad gledaš ljude "u cvitiću" u trećoj životnoj dobi. I u tom momentu on lagano zastane i malo uplašeno joj počne nešto objašnjavati te joj odmahuje rukom da se vrati za stol. Ona zbunjeno odlazi sjesti, a njega na podiju čeka ljuta i dobrano „pod gasom" (ta-daaam!)- SUPRUGA. Žena je taman ušla moment prije (vidjela sam ju, užas, uvijek sve vidim), vjerojatno ga tražeći i to u oklopu njenog tijela visine "sitnih" 190cm! Znači, kaos! Ona ga drži, viče na njega (a niži je od nje barem 30 cm) ali ga je ulovila u klinč i pleše s njim da kao "drugi ne vide&quo

4. DRAGI BRODSKI SUPATNICI

Slika
Suradnici, supatnici, suputnici.. U ovom slučaju sve tri riječi su sinonimi. Krajem mjeseca se otprilike cijela "garnitura" glazbenika mijenja, odlaze oni već umorni i dolaze novi, „svježi“ glazbenici koje svakako treba pogledati, tj. poslušati, upoznati se s njima i ako su novi na brodu- pružiti im podršku, informaciju i pomoć (ukoliko im treba), jer ipak ćemo živjeti zajedno dok nam ne završe ugovori. A onda ću pomalo umorna krajem ovog mjeseca otići i ja doma, a u "naš" bar će doći novi "igrači" sa svojom novom glazbenom pričom. Kako ima dosta "radnih mjesta" glazbenika (malo mi je čudno reći radno mjesto, ali hej, to je istina, tu radimo i primamo plaću), imamo svoju malu grupu, kao subkulturu koja se zove MUSICIAN, dobili smo adekvatne identifikacijske kartice koje nosimo na vidljivom mjestu s velikom oznakom M, tako da se zna koji smo. Najveći postotak glazbenika na brodovima ove kompanije (a i mnogih drugih) su dragi kolege Bugari. Os

3. PROTOKOL ZABAVE ZA GOSTA

Slika
Gost će na brodu imati svakakvih čuda, kao dijete s lizalicom u Disneylandu. Na raspolaganju ima nekoliko vrsta restorana, dućana s odjećom, kiosk, dječju igraonicu, igraonicu za odrasle ( flipperi i sl.), casino, vodeni park s bazenom, fitness centar, kino dvoranu, kazališnu dvoranu, dvoranu za poslovne seminare, parkiralište za auto koje putuje s vama.. Uglavnom pravi mali grad i „trošionica“ novca. Ali, moram priznati da je usluga zaista izvrsna i da su zaposlenici profesionalno na vrlo visokom nivou, no o tome više u zasebnoj temi o osoblju broda. Tu negdje u uslužnoj trpezi nalazi se i glazbeni program, tj kolege koji istodobno sviraju na nekoliko mjesta (razni sastavi). No, krenimo redom: Ukrcaj putnika na brod je u 13:15h. U Norveškoj je točenje alkohola dopušteno tek od podneva nadalje. Pogađate, u podne se otvore Nijagarini slapovi na terminalu. Za sve nas koji smo „unutra“ život počinje regularno ujutro, brod je do 13.15h uglavnom sablasno prazan i tih. Dvodnevni gosti

2. NOINA PARTY- ARKA

Slika
Svaki dan na brodu se događaju razne zanimljivosti. Zamislite modernu Noinu arku s tisuću lampica i zvučnika koja stalno negdje plovi, vrluda gore- dolje po (uvijek ledenom) moru i nikako da se smiri. Umjesto slonova, papiga i zvijeri brod je prepun- djece, starih, osoblja u uniformama, maskirane ekipe s pivom u ruci, grupe rođendanskih slavljenika, parova u troje (kako se to zove- trojke??), ekstravagantnih partijanera, zaljubljenih, posvađanih, itd. Masu puta dok ručamo, pijemo kavu ili sjedimo u dnevnom boravku s ostalim glazbenicima međusobno prepričavamo anegdote koje smo doživjeli tokom dana, tj. noći. Naime, brod na kojem smo sada (a nije ništa drukčije niti na drugim brodovima) gosti dolaze uglavnom da se zabave, čemu naravno prethodi mahnito ispijanje (uglavnom žestokog) alkohola- nerijetko u velikim količinama, malim vremenskim razmacima i nevjerojatnim kombinacijama okusa i vrsta. Mislila sam da Hrvati vole popiti, ali ovo je- ulala!! A kako se kaže da niti jedna smiješ

1. UVOD- Život glazbenika na cruiseru

Slika
Pri povratku s ugovora, a i svih ovih godina života u glazbi i s glazbom, prijatelji i poznanici me ispituju razna pitanja vezana uz ovaj način života, posao, "preživljavanje" i sl., pa ću ovim putem nastojati koliko-toliko vjerno pretočiti kako svoje osobno iskustvo, tako i iskustva svojih kolega iz (ove vrste) glazbene branše. Ovaj blog je o životu i radu (mnogih) glazbenika na brodu ili na nekom dalekom mjestu, daleko od svog doma i svojih dragih prijatelja i obitelji. Krenimo. Kad usporedim život "tamo" i "ovdje", tipični dan "tamo" kod kuće započinjem hm; otvaranjem oka, dizanjem roleta da vidim pada li kiša ili ne te jutarnje kave u obližnjem (ili češće najdražem) kafiću gdje uz razgovor sa susjedima ili u novinama saznam neke novosti koje su mi (eventualno) bitne da preživim dan. Ovdje, prva radnja je otvaranje aplikacije vremenske prognoze, utipkavanje države i grada gdje se trenutno nalazim i eventualno ako imam sreće (u ov