6. MARC I NJEGOVI PROBLEMI NA POSLU
MARC I NJEGOVI PROBLEMI NA POSLU
Marc radi na terminalu u kafiću. Došao je u Norvešku iz Francuske još prije 14 godina, ali nikako da se navikne na "norveške norme". Treba mu još 20-ak godina.
Upoznala sam njega i njegove prijatelje još prije godinu dana pri ukrcaju na brod.
Sjećam se da sam bila jako umorna od puta (taj put sam dolazila busom i put je trajao 22 sata i o tome mogu napisati posebnu temu), ali da su Marc i njegovi prijatelij bili jako simpatični, veseli i furali su brdo glazbene opreme.
Pa sam im prišla da se upoznam i da zajedno kratimo vrijeme do ukrcaja u brod.
Pitala sam ih jesu li i oni bend koji svira na ovom brodu na što su se oni počeli glasno smijati i rekli su: "A neee, ne bi brod htio nekog poput nas, nismo mi za taj posao."
Na kraju se ispostavilo da se vraćaju s mini-turneje po Njemačkoj i da su heavy- metalci. Na prvi pogled svi u crnom, brdo naljepnica kostura po opremi i odjeći, duge kose i brade, a ustvari divna ekipa i prijatelji. Žive u Norveškoj dijelom i zbog ovdašnje glazbene scene koja se jako temelji na hard-rocku, metalu i sl. i što se tog tiče, u Norveškoj im je super. Nitko od njih nije rođeni Norvežanin.
Na brodu ustvari ima jako malo nativnih Norvežana na kojima na prvi pogled vidiš da su rođeni gore. Oni su visoki, jaki, plavi, a žene često imaju i po 1.90 i gustu plavu kosu, čak toliko svijetlu da je gotovo bijela.
No, vratimo se na ove dečke.
Prije mjesec dana od ovog razgovora su bili u Hrvatskoj, odradili par svirki i to začudo na istom mjestu gdje sam i ja sa svojim bendom pjevala ali dva tjedna poslije, na moru.
Ne znam kako se to desilo jer smo mi potpuno stilski drukčiji od njih, ali ljetni klubovi na Jadranu preko sezone rade najrazličitije programe pa kad bolje razmislim, nekako to i nije čudno.
I tako kaže Marc da svratimo na kavu na terminal kad ulovimo vremena što se nakon neko vremena i počelo događati i sprijateljili smo se.
Marc.
Marc je vrlo zanimljiv, veseo tip kojem se uvijek nešto dramatično ili smiješno događa u životu.
Jutros sam ga išla posjetiti, pa kaže da se sinoć dok je bio doma malo "zaigrao" s dimom u kući jer nije prethodno provjetrio stan. Ovdje stanovi imaju detektore za dim i kad gustoća dima premaši određenu mjeru- pali se alarm- u cijeloj zgradi zbog sigurnosnih razloga.
I tako se oglasio alarm u njegovoj zgradi i svi stanari u evakuirani- tako i on.
Morali su hitno svi izaći iz zgrade i onda je kroz neki razgovor sustanara čuo da je "netko sa zadnjeg kata" uzrokovao alarm i evakuaciju. Pogađate na kojem katu živi Marc???:)
Ok, nakon nekog vremena utvrđeno je da požara u zgradi nema pa su se svi smjeli vratiti u svoje stanove, bez posljedica.
Isti taj Marc, koji je jako sitan momak, ustvari ima kolegu s porte koji je sa Šri Lanke. Jako drag dečko, došao je u Norvešku kao dijete, no i dan danas nakon dosta godina odlazi na Šri Lanku povremeno u posjet rodbini.
Prilikom jednog odlaska, Marc ga je zamolio da mu donese neku malu uspomenu sa Šri Lanke, neki slatki, nevini suvenirčić.
Prije nego nastavim priču podsjećam da je riječ o brodu između Norveške i Njemačke, tj. putnici su Norvežani i Nijemci, većinom.
Ok.
I nakon nekoliko dana, vraća se gdin Šri i donosi poklon Marcu. Došao je u momentu kad je Marc na šanku posluživao neku njemačku obitelj i veselo mu je iz vrećice izvadio tradicionalnu ogrlicu sa Šri Lanke s ogromnom- svastikom!
Marc je pretrnuo od srama i neugode, a Šri mu govori- „Ajde, stavi oko vrata! Da te vidim!!“, uopće nemajući pojma što je donio!:)
Njemačka obitelj zbunjeno gleda što se zbiva, a Marc je brzinom munje sakrio ogrlicu , poslužio obitelj i kasnije održao oštru edukativnu lekciju mladiću pitajući se uopće što bi se desilo da su mu policija i carinici na granici ugledali ovaj ogroman komad nakita.
Hahaha, svako malo Marc ima nove anegdote :) sve je to rock'n'roll iliti heavy- metal :)
Nekidan se vratio s godišnjeg iz Francuske, poveo je svog sina Francusku svojima u posjet i pri povratku u Oslo u tax free shop-u je odlučio uzeti bocu nekog žestokog pića.
Norveška ima vrlo oštre zakone vezane za taj alkohol plus što je isti vrlo, vrlo skup (zbog strogih zakona koji ograničavaju konzumaciju alkohola u većim količinama), a u Francuskoj su pića (posebno vina) puno povoljnija, a kvaliteta vina je, znamo, neupitna.
I kad je vidio da sinov kofer više neće pregledavati (jer je sin samo osmogodišnje dijete) i već su prošli jednu kontrolu, Marc je brzo nakupovao još nekoliko flaša i koliko god je stalo u kofer od sina je nasilu potrpao i jedva zatvorio kofer! I nikom ništa! Njih dvojica su uspješno sletjeli u Oslo :)
Osim heavy- metala Marc svira na basu i nekakav dobar autorski new soul s jednim Amerikancem koji je doselio u Oslo orije par godina. Čula sam pjesme, odličan pjevač, a mjuza zvuči kao moderna američka pomalo underground scena, nikakav mainstream, vrlo osobno, alternativno i s puno puno, naravno soula i bluesa. Znači ima publike i za ovu glazbu ovdje!
Ustvari, to je ovaj frajer: https://www.facebook.com/jaynemorartist/
Jutros sam išla provjeriti kako je Marc (a i uploadati i downloadati sve živo i neživo, gotovo ti dođe kao da sam morala po špeceraj na na plac). Nema ništa novo, ali nam je zato napravio smrtonosne doze kave u šalicama od 1,5 dl. Onda je otišao slušati PJ Harvey, a mi smo na bugarsko-hrvatsko-engleskom pričali s kolegama o brodskim novostima. Jer je zanimljivije pričati neki jezikolomni jezik nego engleski :)
Marc radi na terminalu u kafiću. Došao je u Norvešku iz Francuske još prije 14 godina, ali nikako da se navikne na "norveške norme". Treba mu još 20-ak godina.
Upoznala sam njega i njegove prijatelje još prije godinu dana pri ukrcaju na brod.
Sjećam se da sam bila jako umorna od puta (taj put sam dolazila busom i put je trajao 22 sata i o tome mogu napisati posebnu temu), ali da su Marc i njegovi prijatelij bili jako simpatični, veseli i furali su brdo glazbene opreme.
Pa sam im prišla da se upoznam i da zajedno kratimo vrijeme do ukrcaja u brod.
Pitala sam ih jesu li i oni bend koji svira na ovom brodu na što su se oni počeli glasno smijati i rekli su: "A neee, ne bi brod htio nekog poput nas, nismo mi za taj posao."
Na kraju se ispostavilo da se vraćaju s mini-turneje po Njemačkoj i da su heavy- metalci. Na prvi pogled svi u crnom, brdo naljepnica kostura po opremi i odjeći, duge kose i brade, a ustvari divna ekipa i prijatelji. Žive u Norveškoj dijelom i zbog ovdašnje glazbene scene koja se jako temelji na hard-rocku, metalu i sl. i što se tog tiče, u Norveškoj im je super. Nitko od njih nije rođeni Norvežanin.
Na brodu ustvari ima jako malo nativnih Norvežana na kojima na prvi pogled vidiš da su rođeni gore. Oni su visoki, jaki, plavi, a žene često imaju i po 1.90 i gustu plavu kosu, čak toliko svijetlu da je gotovo bijela.
No, vratimo se na ove dečke.
Prije mjesec dana od ovog razgovora su bili u Hrvatskoj, odradili par svirki i to začudo na istom mjestu gdje sam i ja sa svojim bendom pjevala ali dva tjedna poslije, na moru.
Ne znam kako se to desilo jer smo mi potpuno stilski drukčiji od njih, ali ljetni klubovi na Jadranu preko sezone rade najrazličitije programe pa kad bolje razmislim, nekako to i nije čudno.
I tako kaže Marc da svratimo na kavu na terminal kad ulovimo vremena što se nakon neko vremena i počelo događati i sprijateljili smo se.
Marc.
Marc je vrlo zanimljiv, veseo tip kojem se uvijek nešto dramatično ili smiješno događa u životu.
Jutros sam ga išla posjetiti, pa kaže da se sinoć dok je bio doma malo "zaigrao" s dimom u kući jer nije prethodno provjetrio stan. Ovdje stanovi imaju detektore za dim i kad gustoća dima premaši određenu mjeru- pali se alarm- u cijeloj zgradi zbog sigurnosnih razloga.
I tako se oglasio alarm u njegovoj zgradi i svi stanari u evakuirani- tako i on.
Morali su hitno svi izaći iz zgrade i onda je kroz neki razgovor sustanara čuo da je "netko sa zadnjeg kata" uzrokovao alarm i evakuaciju. Pogađate na kojem katu živi Marc???:)
Ok, nakon nekog vremena utvrđeno je da požara u zgradi nema pa su se svi smjeli vratiti u svoje stanove, bez posljedica.
Isti taj Marc, koji je jako sitan momak, ustvari ima kolegu s porte koji je sa Šri Lanke. Jako drag dečko, došao je u Norvešku kao dijete, no i dan danas nakon dosta godina odlazi na Šri Lanku povremeno u posjet rodbini.
Prilikom jednog odlaska, Marc ga je zamolio da mu donese neku malu uspomenu sa Šri Lanke, neki slatki, nevini suvenirčić.
Prije nego nastavim priču podsjećam da je riječ o brodu između Norveške i Njemačke, tj. putnici su Norvežani i Nijemci, većinom.
Ok.
I nakon nekoliko dana, vraća se gdin Šri i donosi poklon Marcu. Došao je u momentu kad je Marc na šanku posluživao neku njemačku obitelj i veselo mu je iz vrećice izvadio tradicionalnu ogrlicu sa Šri Lanke s ogromnom- svastikom!
Marc je pretrnuo od srama i neugode, a Šri mu govori- „Ajde, stavi oko vrata! Da te vidim!!“, uopće nemajući pojma što je donio!:)
Njemačka obitelj zbunjeno gleda što se zbiva, a Marc je brzinom munje sakrio ogrlicu , poslužio obitelj i kasnije održao oštru edukativnu lekciju mladiću pitajući se uopće što bi se desilo da su mu policija i carinici na granici ugledali ovaj ogroman komad nakita.
Hahaha, svako malo Marc ima nove anegdote :) sve je to rock'n'roll iliti heavy- metal :)
Nekidan se vratio s godišnjeg iz Francuske, poveo je svog sina Francusku svojima u posjet i pri povratku u Oslo u tax free shop-u je odlučio uzeti bocu nekog žestokog pića.
Norveška ima vrlo oštre zakone vezane za taj alkohol plus što je isti vrlo, vrlo skup (zbog strogih zakona koji ograničavaju konzumaciju alkohola u većim količinama), a u Francuskoj su pića (posebno vina) puno povoljnija, a kvaliteta vina je, znamo, neupitna.
I kad je vidio da sinov kofer više neće pregledavati (jer je sin samo osmogodišnje dijete) i već su prošli jednu kontrolu, Marc je brzo nakupovao još nekoliko flaša i koliko god je stalo u kofer od sina je nasilu potrpao i jedva zatvorio kofer! I nikom ništa! Njih dvojica su uspješno sletjeli u Oslo :)
Osim heavy- metala Marc svira na basu i nekakav dobar autorski new soul s jednim Amerikancem koji je doselio u Oslo orije par godina. Čula sam pjesme, odličan pjevač, a mjuza zvuči kao moderna američka pomalo underground scena, nikakav mainstream, vrlo osobno, alternativno i s puno puno, naravno soula i bluesa. Znači ima publike i za ovu glazbu ovdje!
Ustvari, to je ovaj frajer: https://www.facebook.com/jaynemorartist/
Jutros sam išla provjeriti kako je Marc (a i uploadati i downloadati sve živo i neživo, gotovo ti dođe kao da sam morala po špeceraj na na plac). Nema ništa novo, ali nam je zato napravio smrtonosne doze kave u šalicama od 1,5 dl. Onda je otišao slušati PJ Harvey, a mi smo na bugarsko-hrvatsko-engleskom pričali s kolegama o brodskim novostima. Jer je zanimljivije pričati neki jezikolomni jezik nego engleski :)
Primjedbe
Objavi komentar