5. MRAČNJAK OD DANA
Danas je jedan od tih dana. Jednostavno, ponekad si ne možeš pomoći, kako god da okreneš sve je u banani. Počevši od mene. Bez nekog posebnog razloga, a neraspoložena, a nervozna, a pospana, svakakva, nikakva.
Kako je kolega Stanko rekao: Trebaš prihvatiti činjenicu da ćeš na brodu uvijek doživjeti da si par dana potpuno u k..
To je jedan od onih dana kad ništa ne valja, sve te iritira, nemaš energije za nikoga i za ništa. Umoran si od svega, nedostaju ti tvoji, htio bi doma a ne možeš, ne podnosiš glazbu niti ljude, čak je i najdraža kabina danas pretijesna. U glavi osjećam neki pritisak, blago pulsiranje, u očima mi je „pijesak“, noge su mi od olova i osjećam se ko da sam trčala 7 dana bez prestanka.
Stanko kaže da je proučavao ovu „psihološku pojavu“ jer se dešava mnogima, pošto na brodovima svira već više od 20 godina. Po njegovom, ovakvo stanje je povezano s činjenicom da živimo u neprirodnom okruženju, u metalnoj kutiji koja je u stalnom pokretu i bez sigurnog tla pod nogama. Čovjek nema kontakt s prirodom i čvrstim tlom, tlak na brodu je neprirodno nizak i dešava se ova posljedica nekog kvazi- depresivnog stanja, slabih živaca i želje da iskočiš iz vlastite kože… Uz činjenicu da smo neprekidno „on board“ 52 dana.
Prvih nekoliko dana nakon ukrcaja na taj novi, pokretni dom atmosfera je uvijek kaotična- na mahove sam high zbog toliko novosti koje te okružuju, a s druge strane svladava me neopisiv umor i bezvoljnost. Ipak nam treba 16-ak sati do odredišta (bez spavanja, u komadu) i onda čekatnje 4 sata na ukrcaj, pa odmah po ukrcaju tonska proba, neotuširan si I gladan, u drugoj klimi u drugoj zemlji s nekim novim kolegama… I nakon tonske probe treba čekati još sat-dva da dobijemo svoju (privremenu) kabinu i tek tamo iza 2 popodne idući dan možemo leći u krevet, odspavati 3 sata- prije svirke koja će trajati 5 setova. Tako da su prvih nekoliko dana dok tijelo opet ne dođe na svoje za mene uvijek blagi horor. A očito i zadnjih par dana, kad krene na prste ruke odbrojavanje do povratka doma.
Boravak na brodu je za tijelo uvijek jedna vrsta iskušenja, uz puno izazova.
Vrlo je čest nedostatak sna, mnogi nekvalitetno spavaju- premalo, puno budjenja, nedostatak kisika, zvukovi iz zidova, klime i sl. Drugi na redu su virusi i viroze koje te mogu svako malo iznenaditi jer se „epidemija“ može proširiti jako brzo pa su mjere opreza prevencije bolesti vrlo visoke. Treće su česte promjene vremena i klime- jer organizam prelazi veliku kilometražu svakodnevnu pa se suočava s mnogim promjenama (valovito more uzrokuje morsku bolest; prelazak u hladniju klimu, na nekim brodovima i promjene satova pa u skladu s time i svaki dan je drugo radno vrijeme) itd.
No, pogledam kroz prozor i vidim set teških, gustih, tamno sivih oblaka, te lagani, jesenji sumrak. Iako je do prije mjesec i pol ljetna noć dolazila tek u 11 navečer, potpuni mrak je bio u 23.30, sad je 18 sati i već se osjeća večer, rekla bih da se u kratko vrijeme dan skratio za jako puno.
Pa si mislim, uz ovo depresivno vrijeme I nizak tlak čudno je što uopće mogu suvislo funkcionirati.
Danas jednostavno nije dan za pobjedu. Činjenica.
K tome, vikend je i baš imamo „teške“ goste. Kad kažem teške, mislim na pijane i glasne partijanere.
Oni koji se ukrcaju u petak i silaze u nedjelju. Isti ti koji navečer padaju po brodu, teturaju, žene ih vode pod ruku ili pak iste te žene skaču i vrište do ranih jutarnjih sati.
Oni dođu kod nas u bar pa viču, dirigiraju (doslovno), padaju, spavaju ili jednostavno- unesu mi se s alkoholnim parama u lice i usred pjesme dobiju dar govora i želju za razgovorom. A slučajno baš ja tad pjevam.
Evo, jeli smo popodne u messu kolač od čokolade i pili kavu s našim dragim su-zemljakom koji radi na brodu kao security. U njegovom poslu svakakvih čuda svaki dan. Kaže da je troje noćas morao poslati u zatvor.
Da, na brodu postoji zatvor. Kabinica s rešetkama za sve drage goste s kojima se ne može izaći na kraj.
Kad topla riječ, obavijest, upozorenje ne daju efekta, ako k tome gost bude i agresivan, pravac- zatvor.
A onda plaču i jadikuju ili se prijete odvjetnicima ili se- zahvaljuju!
Svega ima, ali najviše štofa za dobru priču i malo smijeha uz anegdote uz kavu.
Nakon kolača naš security je morao na iduću intervenciju ni manje ni više nego u Spa centar…
Netko očito radi probleme u sauni i na bazenu. Eto. Dotle to ide vikendom.
Vikend na brodu će biti zanimljiv, a ja se nadam da će mi taj nesretni, fini, čokoladni kolač pomoći da izdržim danas.
Kako volim reći „a sad idem na binu nekog drugog učiniti sretnim, kad već ne mogu sebe“.
Cheers :)
Kako je kolega Stanko rekao: Trebaš prihvatiti činjenicu da ćeš na brodu uvijek doživjeti da si par dana potpuno u k..
To je jedan od onih dana kad ništa ne valja, sve te iritira, nemaš energije za nikoga i za ništa. Umoran si od svega, nedostaju ti tvoji, htio bi doma a ne možeš, ne podnosiš glazbu niti ljude, čak je i najdraža kabina danas pretijesna. U glavi osjećam neki pritisak, blago pulsiranje, u očima mi je „pijesak“, noge su mi od olova i osjećam se ko da sam trčala 7 dana bez prestanka.
Stanko kaže da je proučavao ovu „psihološku pojavu“ jer se dešava mnogima, pošto na brodovima svira već više od 20 godina. Po njegovom, ovakvo stanje je povezano s činjenicom da živimo u neprirodnom okruženju, u metalnoj kutiji koja je u stalnom pokretu i bez sigurnog tla pod nogama. Čovjek nema kontakt s prirodom i čvrstim tlom, tlak na brodu je neprirodno nizak i dešava se ova posljedica nekog kvazi- depresivnog stanja, slabih živaca i želje da iskočiš iz vlastite kože… Uz činjenicu da smo neprekidno „on board“ 52 dana.
Prvih nekoliko dana nakon ukrcaja na taj novi, pokretni dom atmosfera je uvijek kaotična- na mahove sam high zbog toliko novosti koje te okružuju, a s druge strane svladava me neopisiv umor i bezvoljnost. Ipak nam treba 16-ak sati do odredišta (bez spavanja, u komadu) i onda čekatnje 4 sata na ukrcaj, pa odmah po ukrcaju tonska proba, neotuširan si I gladan, u drugoj klimi u drugoj zemlji s nekim novim kolegama… I nakon tonske probe treba čekati još sat-dva da dobijemo svoju (privremenu) kabinu i tek tamo iza 2 popodne idući dan možemo leći u krevet, odspavati 3 sata- prije svirke koja će trajati 5 setova. Tako da su prvih nekoliko dana dok tijelo opet ne dođe na svoje za mene uvijek blagi horor. A očito i zadnjih par dana, kad krene na prste ruke odbrojavanje do povratka doma.
Boravak na brodu je za tijelo uvijek jedna vrsta iskušenja, uz puno izazova.
Vrlo je čest nedostatak sna, mnogi nekvalitetno spavaju- premalo, puno budjenja, nedostatak kisika, zvukovi iz zidova, klime i sl. Drugi na redu su virusi i viroze koje te mogu svako malo iznenaditi jer se „epidemija“ može proširiti jako brzo pa su mjere opreza prevencije bolesti vrlo visoke. Treće su česte promjene vremena i klime- jer organizam prelazi veliku kilometražu svakodnevnu pa se suočava s mnogim promjenama (valovito more uzrokuje morsku bolest; prelazak u hladniju klimu, na nekim brodovima i promjene satova pa u skladu s time i svaki dan je drugo radno vrijeme) itd.
No, pogledam kroz prozor i vidim set teških, gustih, tamno sivih oblaka, te lagani, jesenji sumrak. Iako je do prije mjesec i pol ljetna noć dolazila tek u 11 navečer, potpuni mrak je bio u 23.30, sad je 18 sati i već se osjeća večer, rekla bih da se u kratko vrijeme dan skratio za jako puno.
Pa si mislim, uz ovo depresivno vrijeme I nizak tlak čudno je što uopće mogu suvislo funkcionirati.
Danas jednostavno nije dan za pobjedu. Činjenica.
K tome, vikend je i baš imamo „teške“ goste. Kad kažem teške, mislim na pijane i glasne partijanere.
Oni koji se ukrcaju u petak i silaze u nedjelju. Isti ti koji navečer padaju po brodu, teturaju, žene ih vode pod ruku ili pak iste te žene skaču i vrište do ranih jutarnjih sati.
Oni dođu kod nas u bar pa viču, dirigiraju (doslovno), padaju, spavaju ili jednostavno- unesu mi se s alkoholnim parama u lice i usred pjesme dobiju dar govora i želju za razgovorom. A slučajno baš ja tad pjevam.
Evo, jeli smo popodne u messu kolač od čokolade i pili kavu s našim dragim su-zemljakom koji radi na brodu kao security. U njegovom poslu svakakvih čuda svaki dan. Kaže da je troje noćas morao poslati u zatvor.
Da, na brodu postoji zatvor. Kabinica s rešetkama za sve drage goste s kojima se ne može izaći na kraj.
Kad topla riječ, obavijest, upozorenje ne daju efekta, ako k tome gost bude i agresivan, pravac- zatvor.
A onda plaču i jadikuju ili se prijete odvjetnicima ili se- zahvaljuju!
Svega ima, ali najviše štofa za dobru priču i malo smijeha uz anegdote uz kavu.
Nakon kolača naš security je morao na iduću intervenciju ni manje ni više nego u Spa centar…
Netko očito radi probleme u sauni i na bazenu. Eto. Dotle to ide vikendom.
Vikend na brodu će biti zanimljiv, a ja se nadam da će mi taj nesretni, fini, čokoladni kolač pomoći da izdržim danas.
Kako volim reći „a sad idem na binu nekog drugog učiniti sretnim, kad već ne mogu sebe“.
Cheers :)
To bi se moglo nazvati brodski pms! :))
OdgovoriIzbriši