4. DRAGI BRODSKI SUPATNICI
Suradnici, supatnici, suputnici.. U ovom slučaju sve tri riječi su sinonimi.
Krajem mjeseca se otprilike cijela "garnitura" glazbenika mijenja, odlaze oni već umorni i dolaze novi, „svježi“ glazbenici koje svakako treba pogledati, tj. poslušati, upoznati se s njima i ako su novi na brodu- pružiti im podršku, informaciju i pomoć (ukoliko im treba), jer ipak ćemo živjeti zajedno dok nam ne završe ugovori.
A onda ću pomalo umorna krajem ovog mjeseca otići i ja doma, a u "naš" bar će doći novi "igrači" sa svojom novom glazbenom pričom.
Kako ima dosta "radnih mjesta" glazbenika (malo mi je čudno reći radno mjesto, ali hej, to je istina, tu radimo i primamo plaću), imamo svoju malu grupu, kao subkulturu koja se zove MUSICIAN, dobili smo adekvatne identifikacijske kartice koje nosimo na vidljivom mjestu s velikom oznakom M, tako da se zna koji smo.
Najveći postotak glazbenika na brodovima ove kompanije (a i mnogih drugih) su dragi kolege Bugari. Osim što je Bugarska zemlja Europske Unije koji jedan od uvjeta mogućnosti sviranja na (ovom) brodu (putovnica iz EU), agencija koja zapošljava glazbenike je norveško-bugarska i treće- bugari su često fantastični glazbenici i vrlo, vrlo dobro pjevači.
Promijeniti ću prava osobna imena glazbenika, da ne bi uzurpirala nečiju privatnost.
Glazbenici su redom i inače vrlo osebujni, zanimljivi ljudi, ali ono što mene posebno zabavlja je to što svaki od njih ima svoj mali "forte", recimo:
Pijanistica Lara- sitna, mala ženica, napola Armenka je osoba koju vjerojatno nikad nisam vidjela u privatnoj odjeći. Obzirom da svira "rastegnuto"- kroz cijeli dan, po cijelom brodu, više setova od svih nas zajedno, cijeli dan je obučena u dugačke, vilinske haljine sa stakalcima u kojima se redovito- smrzava. I neće se toplo obući, uvijek ima neke kreativne izgovore.
Dok ne svira, jede palačinke i pere haljine. Svaki dan u trči u zajedničku praonu rublja s vrećama punih haljina (ma kad ih stigne toliko promijeniti??) Pa ih ili pere ili pegla ili suši!
Lara u zemlji haljina.
No, kad Laru slušate na klaviru, imate osjećaj kao da svira najdivniju harfu negdje u oblacima. Svira tako vretenasto, prepuno boja, jako nježno, a opet u drugu ruku odrješito.
Lara je igrala s nama igru „pogodi pjesmu“, ona svira a mi moramo pogađati naslov pjesme i kompozitora, po mogućnosti i godinu skladbe. Odličan način za učenje :)
U Pubu sviraju Mike i Ivo, moje dvije omiljene "babice"- grdosine od 130 kila koji liječe depresiju u shoppingu i parfumeriji. Depresivni su jer stalno sviraju, a više im se to neda.
Ako nešto ne grickaju, onda znam da su u parfumeriji.
Nekidan sam vidjela Ivu na ulasku parfumerije okrenutog meni leđima i kad se okrenuo na moj poziv, na nosu je imao zakačene dvije trakice s testerima parfema. Izgledao je kao da sam ga ulovila u krađi kolača. A njih dvojica o parfemima znaju SVE!
Mikeov mali monolog: -"Ovo ti je limun- to ništa, tebi za pozornicu treba parfem sa stavom, probaj ovo. Ne sviđa ti se? Joj, krivo razmišljaš, trebaš baš taj parfem..."
I tako unedogled. Kažem vam, gori su od žena! Oni su moje slatke babice.
Ivo mi je pomogao i odabrati bluetooth tipkovnicu za pisanje ovog bloga jer samo on zna shop u Oslu gdje ju nabaviti, a da je naravno u blizini pristaništa. I gentleman je, to moramo zabilježiti. Samoinicijativno mi je pridržao torbu dok sam oblačila jaknu uslijed navale vjetra.
Ja sam ih od milja zvala Ivica i Mikica jer imaju u sebi nešto nježno unatoč tim gorostasnim tijelima.
Bio je tu jedan super tip, da je Hrvat zvao bi se Stanko; al je naravno, Bugar, pa ga svi zovu Stanley :)
Stanko, kažu, ima ravno JEDNO odijelo u kojem svira i tako zadnjih- pa eto, dvadesetak godina. I odijelo mu je i dalje šik i svjetlucavo, ali pošto je s godinama dosta smršavio, malo mu je veliko. Zamislite si dječaka od dvanaest godina s licem pedesetogodišnjaka u prevelikom odijelu. Stanko.
Ali to ništa nije bitno, jako je zabavan jer ponekad svira klavir nogom, a nekad ubaci i nos na neku tipku, što se gostima jako svidi pa mu se staklena vaza za napojnice lagano puni papirnatim cvijećem- što on jako voli.
A moram spomenuti i svoje glazbene supatnike, kojima nije lako samnom, a ni meni s njima.
Ipak smo 24/7 u istoj "kaši", što od jutarnjih kava, preko virenja u tuđi tanjur (doslovno, za vrijeme ručka) i na kraju krajeva naravno, zajedno radimo.
Evo, naš supatnički glazbeni odnos možete upoznati ovdje.
ODLAZAK KOD DOKTORA
Još jučer navečer me počeo zatezati vrat i rame, ali nisam obraćala neku osobitu pozornost na to. Mislila sam da će proći, možda sam se malo "zasjela".
Ustvari, kasnije sam shvatila da me ulovila ona smrtonosna bolest u Rvata- propuh.
No već jutros vidim da bol ne popušta, raširila se lijevom stranom tijela, od vrata do lopatice.
Do popodneva već više ne mogu micati glavu, mogu samo sjediti i stajati ko' metla. I to je to! Pomoć!!
Kolega iz bugarskog benda dao mi je neku estonsku kremu na ćirilici. Da i znam čitati čirilicu bez problema, ne bi mogla pročitati jer je na nekom čudnom jeziku. Gledam u kremu, nemam blage veze što je, rekoh- samo da prestane boliti, namazat ću i ajvar na vrat ako treba!
Onda stiže druga, ruska krema. Bolje od boljeg!
Onda mi je prolazu plesačica Nikky rekla da ugrijem rame i odem doktoru.
Ok, pametno, idem doktoru.
Srećom, doktor odrađuje dio svoje "šihte" u našem baru.
Svaku večer sjedi na istom mjestu, u kutu za šankom. Prijemni desk! :)
Kažem mu da sam si vjerojatno istegnula vrat jučer, odgovara sa paljbom uobičajenih medicinskih pitanja tipa: boluješ li od čega, i sl. i kaže: "OK, donesem ti lijek kad završim s poslom (aha, na poslu je!). Završavam za pola sata pa sam mislio ionako doći na piće ovdje".
Ako sam dobro razumjela- kad završi s poslom ovdje, onda će doći ovdje???
Zar nije mogao samo reći: ok, idem u ambulantu po lijek pa se vratim??
No u svakom slučaju, zahvalna sam i bila sam kod doktora.
Taj isti doktor se na kraju večeri zaboravio vratiti s lijekom pa sam u bolovima čekala iduće jutro, ovaj put otišla u ordinaciju na brodu, pokupila svoje kreme i tablete i otšepesala na doručak.
Da se razumijemo, on je jedan jedini na 2500 ljudi. U pripravnosti je od 0-24 i ima dosta intervencija kroz dan, a za osoblje je na raspolaganju od 9-10 i 20-21 h.
Krajem mjeseca se otprilike cijela "garnitura" glazbenika mijenja, odlaze oni već umorni i dolaze novi, „svježi“ glazbenici koje svakako treba pogledati, tj. poslušati, upoznati se s njima i ako su novi na brodu- pružiti im podršku, informaciju i pomoć (ukoliko im treba), jer ipak ćemo živjeti zajedno dok nam ne završe ugovori.
A onda ću pomalo umorna krajem ovog mjeseca otići i ja doma, a u "naš" bar će doći novi "igrači" sa svojom novom glazbenom pričom.
Kako ima dosta "radnih mjesta" glazbenika (malo mi je čudno reći radno mjesto, ali hej, to je istina, tu radimo i primamo plaću), imamo svoju malu grupu, kao subkulturu koja se zove MUSICIAN, dobili smo adekvatne identifikacijske kartice koje nosimo na vidljivom mjestu s velikom oznakom M, tako da se zna koji smo.
Najveći postotak glazbenika na brodovima ove kompanije (a i mnogih drugih) su dragi kolege Bugari. Osim što je Bugarska zemlja Europske Unije koji jedan od uvjeta mogućnosti sviranja na (ovom) brodu (putovnica iz EU), agencija koja zapošljava glazbenike je norveško-bugarska i treće- bugari su često fantastični glazbenici i vrlo, vrlo dobro pjevači.
Promijeniti ću prava osobna imena glazbenika, da ne bi uzurpirala nečiju privatnost.
Glazbenici su redom i inače vrlo osebujni, zanimljivi ljudi, ali ono što mene posebno zabavlja je to što svaki od njih ima svoj mali "forte", recimo:
Pijanistica Lara- sitna, mala ženica, napola Armenka je osoba koju vjerojatno nikad nisam vidjela u privatnoj odjeći. Obzirom da svira "rastegnuto"- kroz cijeli dan, po cijelom brodu, više setova od svih nas zajedno, cijeli dan je obučena u dugačke, vilinske haljine sa stakalcima u kojima se redovito- smrzava. I neće se toplo obući, uvijek ima neke kreativne izgovore.
Dok ne svira, jede palačinke i pere haljine. Svaki dan u trči u zajedničku praonu rublja s vrećama punih haljina (ma kad ih stigne toliko promijeniti??) Pa ih ili pere ili pegla ili suši!
Lara u zemlji haljina.
No, kad Laru slušate na klaviru, imate osjećaj kao da svira najdivniju harfu negdje u oblacima. Svira tako vretenasto, prepuno boja, jako nježno, a opet u drugu ruku odrješito.
Lara je igrala s nama igru „pogodi pjesmu“, ona svira a mi moramo pogađati naslov pjesme i kompozitora, po mogućnosti i godinu skladbe. Odličan način za učenje :)
U Pubu sviraju Mike i Ivo, moje dvije omiljene "babice"- grdosine od 130 kila koji liječe depresiju u shoppingu i parfumeriji. Depresivni su jer stalno sviraju, a više im se to neda.
Ako nešto ne grickaju, onda znam da su u parfumeriji.
Nekidan sam vidjela Ivu na ulasku parfumerije okrenutog meni leđima i kad se okrenuo na moj poziv, na nosu je imao zakačene dvije trakice s testerima parfema. Izgledao je kao da sam ga ulovila u krađi kolača. A njih dvojica o parfemima znaju SVE!
Mikeov mali monolog: -"Ovo ti je limun- to ništa, tebi za pozornicu treba parfem sa stavom, probaj ovo. Ne sviđa ti se? Joj, krivo razmišljaš, trebaš baš taj parfem..."
I tako unedogled. Kažem vam, gori su od žena! Oni su moje slatke babice.
Ivo mi je pomogao i odabrati bluetooth tipkovnicu za pisanje ovog bloga jer samo on zna shop u Oslu gdje ju nabaviti, a da je naravno u blizini pristaništa. I gentleman je, to moramo zabilježiti. Samoinicijativno mi je pridržao torbu dok sam oblačila jaknu uslijed navale vjetra.
Ja sam ih od milja zvala Ivica i Mikica jer imaju u sebi nešto nježno unatoč tim gorostasnim tijelima.
Bio je tu jedan super tip, da je Hrvat zvao bi se Stanko; al je naravno, Bugar, pa ga svi zovu Stanley :)
Stanko, kažu, ima ravno JEDNO odijelo u kojem svira i tako zadnjih- pa eto, dvadesetak godina. I odijelo mu je i dalje šik i svjetlucavo, ali pošto je s godinama dosta smršavio, malo mu je veliko. Zamislite si dječaka od dvanaest godina s licem pedesetogodišnjaka u prevelikom odijelu. Stanko.
Ali to ništa nije bitno, jako je zabavan jer ponekad svira klavir nogom, a nekad ubaci i nos na neku tipku, što se gostima jako svidi pa mu se staklena vaza za napojnice lagano puni papirnatim cvijećem- što on jako voli.
A moram spomenuti i svoje glazbene supatnike, kojima nije lako samnom, a ni meni s njima.
Ipak smo 24/7 u istoj "kaši", što od jutarnjih kava, preko virenja u tuđi tanjur (doslovno, za vrijeme ručka) i na kraju krajeva naravno, zajedno radimo.
Evo, naš supatnički glazbeni odnos možete upoznati ovdje.
ODLAZAK KOD DOKTORA
Još jučer navečer me počeo zatezati vrat i rame, ali nisam obraćala neku osobitu pozornost na to. Mislila sam da će proći, možda sam se malo "zasjela".
Ustvari, kasnije sam shvatila da me ulovila ona smrtonosna bolest u Rvata- propuh.
No već jutros vidim da bol ne popušta, raširila se lijevom stranom tijela, od vrata do lopatice.
Do popodneva već više ne mogu micati glavu, mogu samo sjediti i stajati ko' metla. I to je to! Pomoć!!
Kolega iz bugarskog benda dao mi je neku estonsku kremu na ćirilici. Da i znam čitati čirilicu bez problema, ne bi mogla pročitati jer je na nekom čudnom jeziku. Gledam u kremu, nemam blage veze što je, rekoh- samo da prestane boliti, namazat ću i ajvar na vrat ako treba!
Onda stiže druga, ruska krema. Bolje od boljeg!
Onda mi je prolazu plesačica Nikky rekla da ugrijem rame i odem doktoru.
Ok, pametno, idem doktoru.
Srećom, doktor odrađuje dio svoje "šihte" u našem baru.
Svaku večer sjedi na istom mjestu, u kutu za šankom. Prijemni desk! :)
Kažem mu da sam si vjerojatno istegnula vrat jučer, odgovara sa paljbom uobičajenih medicinskih pitanja tipa: boluješ li od čega, i sl. i kaže: "OK, donesem ti lijek kad završim s poslom (aha, na poslu je!). Završavam za pola sata pa sam mislio ionako doći na piće ovdje".
Ako sam dobro razumjela- kad završi s poslom ovdje, onda će doći ovdje???
Zar nije mogao samo reći: ok, idem u ambulantu po lijek pa se vratim??
No u svakom slučaju, zahvalna sam i bila sam kod doktora.
Taj isti doktor se na kraju večeri zaboravio vratiti s lijekom pa sam u bolovima čekala iduće jutro, ovaj put otišla u ordinaciju na brodu, pokupila svoje kreme i tablete i otšepesala na doručak.
Da se razumijemo, on je jedan jedini na 2500 ljudi. U pripravnosti je od 0-24 i ima dosta intervencija kroz dan, a za osoblje je na raspolaganju od 9-10 i 20-21 h.
Primjedbe
Objavi komentar