1. UVOD- Život glazbenika na cruiseru

Pri povratku s ugovora, a i svih ovih godina života u glazbi i s glazbom, prijatelji i poznanici me ispituju razna pitanja vezana uz ovaj način života, posao, "preživljavanje" i sl., pa ću ovim putem nastojati koliko-toliko vjerno pretočiti kako svoje osobno iskustvo, tako i iskustva svojih kolega iz (ove vrste) glazbene branše.

Ovaj blog je o životu i radu (mnogih) glazbenika na brodu ili na nekom dalekom mjestu, daleko od svog doma i svojih dragih prijatelja i obitelji.

Krenimo.

Kad usporedim život "tamo" i "ovdje", tipični dan "tamo" kod kuće započinjem hm; otvaranjem oka, dizanjem roleta da vidim pada li kiša ili ne te jutarnje kave u obližnjem (ili češće najdražem) kafiću gdje uz razgovor sa susjedima ili u novinama saznam neke novosti koje su mi (eventualno) bitne da preživim dan.

Ovdje, prva radnja je otvaranje aplikacije vremenske prognoze, utipkavanje države i grada gdje se trenutno nalazim i eventualno ako imam sreće (u ovom slučaju sreća je imati prozor u kabini)- otvaranje masivnog, metalnog zaslona prozora da pogledam van i vidim po (stranoj) zastavi u luci da li je vjetrovito i pada li kiša.

To su najbitnije informacije jer danas izlazim na svjež zrak, a shvaćam ga kao mini- praznik koji slavim svako jutro.

Danas je 31. dan uzastopnog boravka i sviranja, bez jednog dana pauze. Još 30 dana i time zaokružujemo cca 125 brodskih dana (tj. 4 mjeseca) ove godine, s jednim odmorom unutar avanture i to od čitavih mjesec dana!

Nalazim se na redovnoj brodskoj cruise- liniji norveške kompanije i radim kao pjevačica u otmjenom restoranu tj. jazz baru nekog fancy a opet nebitnog imena, kao dio našeg šarmantnog trija (troje glazbenika, jel). 

Moj privremeni dom dugačak je cca 250m, visok 35m, prima otprilike 2000 gostiju i oko 900 članova posade.

Moj prozor ne može se otvoriti, u kabinu ne ulazi vanjski zrak jer ga- nema.

Životni prostor je u potpunosti klimatiziran što po ljeti i nije neka velika neugodnost (stalna temperatura unutar broda je 21-22), ali po zimi je grijani klimatizirani prostor za pjevača poput mene: ka-ta-stro-fa.

Klimatizacija= suhi zrak=  suho grlo=  poteškoće pri radu, tj. pjevanju, ili nedajbože upala grla ili neki virus koji stalno vrebaju nepripremljene sirote duše na brodu.

Srećom, imam desetak sati vremena da se (opet iznova) malo po malo hidratiziram. Ako ne pijem dovoljno tekućine hvata me umor i neka vrsta čudnog mamurluka.

U kuhinji imamo vitamine, minerale i "omega nešto" što nam je dnevno jednako obvezno popiti koliko i oprati ruke; prije jela, nakon jela, za vrijeme hodanja hodnikom, dok dišemo.. Ustvari, ako ti je dosadno, evo ti dezinfektor pa si peri ruke (POSVUDA su, čak i u kabinama, nema ih valjda samo u frižideru!). Ovdje bježimo od bolesti kao od... hm, neke bolesti!

Čula sam se telefonski sa svojim najdražima:

Mačak nije znao sići s drveta, dućan je previše klimatiziran, došao je novi konobar umjesto onog starog itd... mislim da sam i dalje u toku sa zagrebačkim kronikama i intrigama i mogu mirno "odveslati" svoj dan.