7. LJUBAV NE POZNAJE GRANICE I OSOBA DANA
LJUBAV NE POZNAJE GRANICE
Neću nikad zaboraviti situaciju jednog starijeg para. Mjesto radnje- "plesnjak".
Oboje imaju 75 plus, on je decentni gospodin u odijelu, a ona „šesna gospoja“ u svijetlom kompletu.
On ju drži za ruku i vodi na plesni podij jer smo taman počeli svirati "I Just Called To Say I Love You" od Stevie Wondera.
Stvarno jedan lijep i romantičan trenutak, pogotovo kad gledaš ljude "u cvitiću" u trećoj životnoj dobi.
I u tom momentu on lagano zastane i malo uplašeno joj počne nešto objašnjavati te joj odmahuje rukom da se vrati za stol. Ona zbunjeno odlazi sjesti, a njega na podiju čeka ljuta i dobrano „pod gasom" (ta-daaam!)- SUPRUGA. Žena je taman ušla moment prije (vidjela sam ju, užas, uvijek sve vidim), vjerojatno ga tražeći i to u oklopu njenog tijela visine "sitnih" 190cm!
Znači, kaos! Ona ga drži, viče na njega (a niži je od nje barem 30 cm) ali ga je ulovila u klinč i pleše s njim da kao "drugi ne vide" o čemu se radi. Ja vjerojatno pjevam krivi tekst jer se ne mogu koncentrirati na pjevanje od ovog urnebesa na podiju.
Po govoru njegovog tijela pretpostavljam da joj obašnjava da "ništa nije bilo" ili da "sve može objasniti" ali ta priča mu ne prolazi. Pjesma traje i traje, oni sjedaju za stol i svađaju se. Uto ona odlazi na šank. Pa nakon jedne minute on odlazi na šank, ali na drugi kraj. Iz moje perspektive, oni i dalje stoje jedan kraj drugog.
Nakon tekuće utjehe, vraćaju se za isti stol, uz još jedan red svađe i ona demonstrativno odlazi.
On je jadan ostao sjediti za stolom, sam i nesretan.
Da nije smiješno bilo bi tragično. Pa da je barem otplesao taj ples s onom damicom da si malo uljepša (očito) sive bračne dane, ali niti to mu nije pošlo za rukom, tj. nogom. Možda više sreće drugi put.
Ali imam još jednu bolju priču. Ustvari, nije se dogodila na brodu, ali se dešavala nedavno za vrijeme boravka na brodu ali kroz dva „kopnena“ jutra dok smo išli na kavu i toliko mi je genijalan taj scenarij događanja da ga moram zabilježiti da ne bi ostao zaboravljen.
Mi smo u Kielu i obično dok smo na kopnu, jelte- telefoniramo. Što poslovno, što naša privatna „žlabranja“. Dakle, mom supatniku (gospon Dante) iz benda zvoni telefon i s druge strane je neka, nazovimo ju Marija koja pita bismo li nastupili na nekom festivalu na jesen.
Nakon kraćeg razgovora, Dante joj kaže da je najbolje da ga nazove sutra. No, pošto taj poziv sutra nije nikako stigao, Dante je odlučio sutradan nazvati Mariju kako bi dobio više informacija.
E sad, na taj broj s kojeg Dante zove javlja se neki ljuti, muški glas koji mu počinje istog trena prijetiti, u stilu: „Znam tko si, kako se usuđuješ zvati, ostavi na miru mog dečka!“
Dante zbunjen poklapa, ide ponovo nazvati isti broj u nadi da je ono bila greška, no s druge strane još veći bijes od istog muškog glasa. Dante ponovo, zbunjeno poklapa slušalicu i govori nam: j..ti ako ja znam što se ovdje zbiva!!!!
Mi, naravno, umiremo od smijeha jer se ovakve stvari redovito događaju.
Sad Danteu vrag (!) neda mira i zove navodnog zajedničkog prijatelja od Marije i njega (sjetio se da je Marija rekla da je dobila broj od zajedničg prijatelja) da provjeri s njim tko je uopće ta Marija i može li mu on rasvijetiliti ovaj slučaj.
No on kaže da uopće ne poznaje dotičnu Mariju!!! Sad imamo nekoliko nepoznanica!! Tko je Marija i tko je taj tip, i uopće čiji je to broj? Postoji li uopće taj festival ili je sve ovo neka patka?
Ne, nije patka.
Dante dobiva poziv s tog broja dan kasnije. Čovjek se ispričava na jučer izljevenom bijesu jer je tek sad shvatio da napada krivog čovjeka (Dantea), tj. Mislio je da ga njegov prijatelj Željko vara s nekim likom koji btw. Ima iste inicijale imena i prezimena kao i Dante!
Što?? Di je kvaka? Što se uopće tu zbiva?
Znači, kad se klupko konačno raspetljalo otkrili smo da je Marija (koja zaista postoji ali i dalje ne znamo iz koje je ona priče) ostala s praznom baterijom na svom telefonu. Uzela je telefon od Željka i zvala Dantea (btw uopće mi nije jasno zašto je to napravila, ali neka). Pritom je spremila Danteov broj samo pod inicijalima Dantea na telefon od Željka. Inicijali su zaista jednaki kao i inicijali osobe na koju Željkov dečko sumnja. I tada se odvila ova ljubavna drama i misterija u 2 koraka, tj dana
OSOBA DANA
Kako bi nam neki biseri od gostiju ostali u posebno lijepom sjećanju, izmislili smo malu igru pod imenom "Osoba dana". Mislim da ju igramo već godinu- dvije, a vrlo je jednostavna: osoba koji je napravila najviše sr... (tzv. suludi ples, zabijanje u druge ljude, "helići" na podiju i sl.) dobiva našu internu titulu Osobe Dana i od tada nadalje je se rado sjećamo i spominjemo u našim budućim razgovorima koji počinju sa "sjećaš li se one osobe...".
Večeras smo imali Osobu Dana. Bolje rečeno- Bračni Par dana.
Svirali smo neke lijepe i lagane evergreene, a njih dvoje u kasnim 50-ima ili ranim 60-ima sjede u miru, slušaju… Nakon nekog vremena vidim im na usnama da pjevuše, ali kad je krenuo taj nesretni „New York, New York“ zagrijali su im se kukovi i eto njih hop!- na podiju.
Par dvometraša (jedan od obilježja Norvežana) koji nema nikakvog smisla za ples, a bome ni osjećaj za prostor na tom minijaturnom podiju izgledali su kao dvije spojene bogomoljke koje traže granu na koju bi se naslonile.
Jer, redom:
- udario je u susjednu fotelju
- Bacio je svoju ženu u stup (dok je izvodio plesnu figuru)
- Bacio je svoju ženu u moj monitor (nasreću, ulovila sam ga i spasila- monitor)
- Pleše samnom ili barem pokušava (ne mrdam sa stolca ni pod razno)
- Zabio se u moj monitor- e, tu već ozbiljno razmišljam zvati security jer vidim da sve polagano izmiče kontroli, on evo samo što mi nije srušio stalak s pjesmama
- Zagrlio je stup, a potom se zabijao još malo u njega (taj stup mu je, izgleda, totalni hit)
- Sjeo za stol drugim (njemu nepoznatim) gostima… evo sad ih grli,
- I eto, sve ispočetka
Recimo takve večeri me umore. U tim trenutcima ne razmišljam niti o čemu drugom osim o tome hoće li se gost srušiti na mene ili će srušiti nešto drugo ili će pasti i polomiti se.
Mislim da je ovo vrlo poznata stavka svima koji su ili u glazbi (iznimka klasičarima, iako nikad se ne zna) ili ugostiteljstvu.
Teško je pjevati dok mi kamikaza zuji pokraj glave!!!
Ali je bio je osoba dana. Neprikosovena. Bogomoljac. I njegova zlostavljana ženica.
Neću nikad zaboraviti situaciju jednog starijeg para. Mjesto radnje- "plesnjak".
Oboje imaju 75 plus, on je decentni gospodin u odijelu, a ona „šesna gospoja“ u svijetlom kompletu.
On ju drži za ruku i vodi na plesni podij jer smo taman počeli svirati "I Just Called To Say I Love You" od Stevie Wondera.
Stvarno jedan lijep i romantičan trenutak, pogotovo kad gledaš ljude "u cvitiću" u trećoj životnoj dobi.
I u tom momentu on lagano zastane i malo uplašeno joj počne nešto objašnjavati te joj odmahuje rukom da se vrati za stol. Ona zbunjeno odlazi sjesti, a njega na podiju čeka ljuta i dobrano „pod gasom" (ta-daaam!)- SUPRUGA. Žena je taman ušla moment prije (vidjela sam ju, užas, uvijek sve vidim), vjerojatno ga tražeći i to u oklopu njenog tijela visine "sitnih" 190cm!
Znači, kaos! Ona ga drži, viče na njega (a niži je od nje barem 30 cm) ali ga je ulovila u klinč i pleše s njim da kao "drugi ne vide" o čemu se radi. Ja vjerojatno pjevam krivi tekst jer se ne mogu koncentrirati na pjevanje od ovog urnebesa na podiju.
Po govoru njegovog tijela pretpostavljam da joj obašnjava da "ništa nije bilo" ili da "sve može objasniti" ali ta priča mu ne prolazi. Pjesma traje i traje, oni sjedaju za stol i svađaju se. Uto ona odlazi na šank. Pa nakon jedne minute on odlazi na šank, ali na drugi kraj. Iz moje perspektive, oni i dalje stoje jedan kraj drugog.
Nakon tekuće utjehe, vraćaju se za isti stol, uz još jedan red svađe i ona demonstrativno odlazi.
On je jadan ostao sjediti za stolom, sam i nesretan.
Da nije smiješno bilo bi tragično. Pa da je barem otplesao taj ples s onom damicom da si malo uljepša (očito) sive bračne dane, ali niti to mu nije pošlo za rukom, tj. nogom. Možda više sreće drugi put.
Ali imam još jednu bolju priču. Ustvari, nije se dogodila na brodu, ali se dešavala nedavno za vrijeme boravka na brodu ali kroz dva „kopnena“ jutra dok smo išli na kavu i toliko mi je genijalan taj scenarij događanja da ga moram zabilježiti da ne bi ostao zaboravljen.
Mi smo u Kielu i obično dok smo na kopnu, jelte- telefoniramo. Što poslovno, što naša privatna „žlabranja“. Dakle, mom supatniku (gospon Dante) iz benda zvoni telefon i s druge strane je neka, nazovimo ju Marija koja pita bismo li nastupili na nekom festivalu na jesen.
Nakon kraćeg razgovora, Dante joj kaže da je najbolje da ga nazove sutra. No, pošto taj poziv sutra nije nikako stigao, Dante je odlučio sutradan nazvati Mariju kako bi dobio više informacija.
E sad, na taj broj s kojeg Dante zove javlja se neki ljuti, muški glas koji mu počinje istog trena prijetiti, u stilu: „Znam tko si, kako se usuđuješ zvati, ostavi na miru mog dečka!“
Dante zbunjen poklapa, ide ponovo nazvati isti broj u nadi da je ono bila greška, no s druge strane još veći bijes od istog muškog glasa. Dante ponovo, zbunjeno poklapa slušalicu i govori nam: j..ti ako ja znam što se ovdje zbiva!!!!
Mi, naravno, umiremo od smijeha jer se ovakve stvari redovito događaju.
Sad Danteu vrag (!) neda mira i zove navodnog zajedničkog prijatelja od Marije i njega (sjetio se da je Marija rekla da je dobila broj od zajedničg prijatelja) da provjeri s njim tko je uopće ta Marija i može li mu on rasvijetiliti ovaj slučaj.
No on kaže da uopće ne poznaje dotičnu Mariju!!! Sad imamo nekoliko nepoznanica!! Tko je Marija i tko je taj tip, i uopće čiji je to broj? Postoji li uopće taj festival ili je sve ovo neka patka?
Ne, nije patka.
Dante dobiva poziv s tog broja dan kasnije. Čovjek se ispričava na jučer izljevenom bijesu jer je tek sad shvatio da napada krivog čovjeka (Dantea), tj. Mislio je da ga njegov prijatelj Željko vara s nekim likom koji btw. Ima iste inicijale imena i prezimena kao i Dante!
Što?? Di je kvaka? Što se uopće tu zbiva?
Znači, kad se klupko konačno raspetljalo otkrili smo da je Marija (koja zaista postoji ali i dalje ne znamo iz koje je ona priče) ostala s praznom baterijom na svom telefonu. Uzela je telefon od Željka i zvala Dantea (btw uopće mi nije jasno zašto je to napravila, ali neka). Pritom je spremila Danteov broj samo pod inicijalima Dantea na telefon od Željka. Inicijali su zaista jednaki kao i inicijali osobe na koju Željkov dečko sumnja. I tada se odvila ova ljubavna drama i misterija u 2 koraka, tj dana
OSOBA DANA
Kako bi nam neki biseri od gostiju ostali u posebno lijepom sjećanju, izmislili smo malu igru pod imenom "Osoba dana". Mislim da ju igramo već godinu- dvije, a vrlo je jednostavna: osoba koji je napravila najviše sr... (tzv. suludi ples, zabijanje u druge ljude, "helići" na podiju i sl.) dobiva našu internu titulu Osobe Dana i od tada nadalje je se rado sjećamo i spominjemo u našim budućim razgovorima koji počinju sa "sjećaš li se one osobe...".
Večeras smo imali Osobu Dana. Bolje rečeno- Bračni Par dana.
Svirali smo neke lijepe i lagane evergreene, a njih dvoje u kasnim 50-ima ili ranim 60-ima sjede u miru, slušaju… Nakon nekog vremena vidim im na usnama da pjevuše, ali kad je krenuo taj nesretni „New York, New York“ zagrijali su im se kukovi i eto njih hop!- na podiju.
Par dvometraša (jedan od obilježja Norvežana) koji nema nikakvog smisla za ples, a bome ni osjećaj za prostor na tom minijaturnom podiju izgledali su kao dvije spojene bogomoljke koje traže granu na koju bi se naslonile.
Jer, redom:
- udario je u susjednu fotelju
- Bacio je svoju ženu u stup (dok je izvodio plesnu figuru)
- Bacio je svoju ženu u moj monitor (nasreću, ulovila sam ga i spasila- monitor)
- Pleše samnom ili barem pokušava (ne mrdam sa stolca ni pod razno)
- Zabio se u moj monitor- e, tu već ozbiljno razmišljam zvati security jer vidim da sve polagano izmiče kontroli, on evo samo što mi nije srušio stalak s pjesmama
- Zagrlio je stup, a potom se zabijao još malo u njega (taj stup mu je, izgleda, totalni hit)
- Sjeo za stol drugim (njemu nepoznatim) gostima… evo sad ih grli,
- I eto, sve ispočetka
Recimo takve večeri me umore. U tim trenutcima ne razmišljam niti o čemu drugom osim o tome hoće li se gost srušiti na mene ili će srušiti nešto drugo ili će pasti i polomiti se.
Mislim da je ovo vrlo poznata stavka svima koji su ili u glazbi (iznimka klasičarima, iako nikad se ne zna) ili ugostiteljstvu.
Teško je pjevati dok mi kamikaza zuji pokraj glave!!!
Ali je bio je osoba dana. Neprikosovena. Bogomoljac. I njegova zlostavljana ženica.
Primjedbe
Objavi komentar