2. NOINA PARTY- ARKA
Svaki dan na brodu se događaju razne zanimljivosti. Zamislite modernu Noinu arku s tisuću lampica i zvučnika koja stalno negdje plovi, vrluda gore- dolje po (uvijek ledenom) moru i nikako da se smiri.
Umjesto slonova, papiga i zvijeri brod je prepun- djece, starih, osoblja u uniformama, maskirane ekipe s pivom u ruci, grupe rođendanskih slavljenika, parova u troje (kako se to zove- trojke??), ekstravagantnih partijanera, zaljubljenih, posvađanih, itd.
Masu puta dok ručamo, pijemo kavu ili sjedimo u dnevnom boravku s ostalim glazbenicima međusobno prepričavamo anegdote koje smo doživjeli tokom dana, tj. noći.
Naime, brod na kojem smo sada (a nije ništa drukčije niti na drugim brodovima) gosti dolaze uglavnom da se zabave, čemu naravno prethodi mahnito ispijanje (uglavnom žestokog) alkohola- nerijetko u velikim količinama, malim vremenskim razmacima i nevjerojatnim kombinacijama okusa i vrsta.
Mislila sam da Hrvati vole popiti, ali ovo je- ulala!!
A kako se kaže da niti jedna smiješna priča nije započela s rečenicom:
"Onu večer kad smo pili čaj... ", možete zamisliti dokle to ide.
Ustvari ne možete zamisliti, ali zato sam tu ja da sve lijepo dokumentiram, opišem i ujedno zadržim privatnost gostiju jer "sve što se dogodi na brodu, ostaje na brodu". Valjda. Osim u slučaju kad ih policija ujutro ne isprati u postaju na kopnu.
Brod na kojem pjevam povezuje sjeverni dio Njemačke s južnim dijelom Norveške.
Gosti- ako su kupili jednodnevnu kartu (koliko traje putovanje od točke A do točke B), onda je riječ o regularnim putnicima. Oni su se ukrcali u Njemačkoj (u Kielu), izlaze u Norveškoj (u Oslu) i idu dalje svojim putem.
Ako je putnik kupio dvodnevnu kartu, onda je riječ o partijanerima, jer će se oni iskrcati u istom gradu gdje su se i ukrcali.
Njih najlakše prepoznamo po tome da su prvu večer najglasniji i s "punim rukama posla" (čitaj- čaša), vrlo su humoristični, rasplesani, ponekad naporni i preglasni (oni bi svirali klavir i pjevali iako im je to prvi put u životu), a drugu večer su tihi, povučeni, zabijeni u nekom kutu bara i piju ogromnu šalicu kave ili čaja (kao glasan status trezvenosti) pogledavajući na sat kad će 11 da se povuku kao sjena u kabinu i dočekaju jutarnje iskrcavanje s broda u strahu da ne prespavaju taj bitni trenutak.
- Bez brige, nećeš prespavati svoj iskrcaj jer svaka passanger kabina na brodu ima zvučnik kroz koji te pola sata prije pristajanja u luku budi muški glas (decibelaže ispaljenog topa kraj uha) i tjera van iz kreveta upozoravajući te da uzmeš svoje osobne stvari. Sve to na tri jezika, da bude siguran da si razumio.
Norveški, njemački i engleski, sveto trojstvo komunikacije s gostima. Barem jedan od ta tri jezika moraš znati. A ako gost ne zna niti jedan od navedenih jezika i nekim užasnim slučajem se ne probudi na ovo urlikanje, onda će ti za vrijeme iskrcaja čistačica uletiti u sobu i izbaciti te van dok si rekao keks ili na norveškom- kjeks!
Što se tiče glazbenika, oni trebaju znati barem osnove engleskog jezika ako ne i napredniji stupanj jer se na tom jeziku svi sporazumijevaju. Uglavnom i svi gosti znaju engleski vrlo dobro, ako ne i perfektno. Čak i vrlo stari ljudi.
Za stalno zaposleno osoblje poznavanje norveškog jezika je uvjet, iako mislim da su njima sva tri jezika uvjet za rad, osim možda spremačicama i radnicima u strojarnici i slično, koji nemaju nužni i stalni kontakt s gostima.
A ponekad niti sva tri jezika nisu dovoljna jer gosta jednostavno ne razumiješ ama baš ništa jer frflja i nema ni sam pojma što priča. Takvima obično glava klone na vlastitim prsima u neko doba večeri ili ih striček security otprati u kabinicu na spavanac.
Nekidan su brodom protutnjala tri "pobjednika": jedan u plavom odijelu uzorka oblačnog neba (znate uvodnu špicu serije The Simpsons- ono plavo nebo s oblacima? E, to je taj uzorak njegovog odijela), drugi je bio obučen u odijelo zida od cigle (mimikrija kraj pravog ciglenog zida bila bi vrlo uspješna), a treći je imao isprintano jedno 90 šarenih papiga na tamno- zelenom odijelu. Četvrti, u srebrnom odijelu na neke neodređene šare bio je potpuno nebitan kraj ove trojice iako je vjerojatno i njegovo odijelo poteklo iz istog dućana.
I tako su oni kao paunovi izašli "van", na brod u tzv. Pizzolov.
DVODNEVNI famozni putnici.
Podsjetili su me na jednog gosta od prošle godine, vrijeme Božića. Tip je plesao nasred diska u temnozelenom odijelu na male Djeda Mrazove (jer riječ „božićnjak“ me ne podsjeća na djetinjstvo) i Rudolfe. Bio je glavni na bini, plesao je kao Jim Carrey i svi su ga voljeli, čak i ja. To je bila njegova večer.
Brod je krenuo, a dolje je priložena slika iz Osla za vrijeme sunčanog ljetnog jutra.
Umjesto slonova, papiga i zvijeri brod je prepun- djece, starih, osoblja u uniformama, maskirane ekipe s pivom u ruci, grupe rođendanskih slavljenika, parova u troje (kako se to zove- trojke??), ekstravagantnih partijanera, zaljubljenih, posvađanih, itd.
Masu puta dok ručamo, pijemo kavu ili sjedimo u dnevnom boravku s ostalim glazbenicima međusobno prepričavamo anegdote koje smo doživjeli tokom dana, tj. noći.
Naime, brod na kojem smo sada (a nije ništa drukčije niti na drugim brodovima) gosti dolaze uglavnom da se zabave, čemu naravno prethodi mahnito ispijanje (uglavnom žestokog) alkohola- nerijetko u velikim količinama, malim vremenskim razmacima i nevjerojatnim kombinacijama okusa i vrsta.
Mislila sam da Hrvati vole popiti, ali ovo je- ulala!!
A kako se kaže da niti jedna smiješna priča nije započela s rečenicom:
"Onu večer kad smo pili čaj... ", možete zamisliti dokle to ide.
Ustvari ne možete zamisliti, ali zato sam tu ja da sve lijepo dokumentiram, opišem i ujedno zadržim privatnost gostiju jer "sve što se dogodi na brodu, ostaje na brodu". Valjda. Osim u slučaju kad ih policija ujutro ne isprati u postaju na kopnu.
Brod na kojem pjevam povezuje sjeverni dio Njemačke s južnim dijelom Norveške.
Gosti- ako su kupili jednodnevnu kartu (koliko traje putovanje od točke A do točke B), onda je riječ o regularnim putnicima. Oni su se ukrcali u Njemačkoj (u Kielu), izlaze u Norveškoj (u Oslu) i idu dalje svojim putem.
Ako je putnik kupio dvodnevnu kartu, onda je riječ o partijanerima, jer će se oni iskrcati u istom gradu gdje su se i ukrcali.
Njih najlakše prepoznamo po tome da su prvu večer najglasniji i s "punim rukama posla" (čitaj- čaša), vrlo su humoristični, rasplesani, ponekad naporni i preglasni (oni bi svirali klavir i pjevali iako im je to prvi put u životu), a drugu večer su tihi, povučeni, zabijeni u nekom kutu bara i piju ogromnu šalicu kave ili čaja (kao glasan status trezvenosti) pogledavajući na sat kad će 11 da se povuku kao sjena u kabinu i dočekaju jutarnje iskrcavanje s broda u strahu da ne prespavaju taj bitni trenutak.
- Bez brige, nećeš prespavati svoj iskrcaj jer svaka passanger kabina na brodu ima zvučnik kroz koji te pola sata prije pristajanja u luku budi muški glas (decibelaže ispaljenog topa kraj uha) i tjera van iz kreveta upozoravajući te da uzmeš svoje osobne stvari. Sve to na tri jezika, da bude siguran da si razumio.
Norveški, njemački i engleski, sveto trojstvo komunikacije s gostima. Barem jedan od ta tri jezika moraš znati. A ako gost ne zna niti jedan od navedenih jezika i nekim užasnim slučajem se ne probudi na ovo urlikanje, onda će ti za vrijeme iskrcaja čistačica uletiti u sobu i izbaciti te van dok si rekao keks ili na norveškom- kjeks!
Što se tiče glazbenika, oni trebaju znati barem osnove engleskog jezika ako ne i napredniji stupanj jer se na tom jeziku svi sporazumijevaju. Uglavnom i svi gosti znaju engleski vrlo dobro, ako ne i perfektno. Čak i vrlo stari ljudi.
Za stalno zaposleno osoblje poznavanje norveškog jezika je uvjet, iako mislim da su njima sva tri jezika uvjet za rad, osim možda spremačicama i radnicima u strojarnici i slično, koji nemaju nužni i stalni kontakt s gostima.
A ponekad niti sva tri jezika nisu dovoljna jer gosta jednostavno ne razumiješ ama baš ništa jer frflja i nema ni sam pojma što priča. Takvima obično glava klone na vlastitim prsima u neko doba večeri ili ih striček security otprati u kabinicu na spavanac.
Nekidan su brodom protutnjala tri "pobjednika": jedan u plavom odijelu uzorka oblačnog neba (znate uvodnu špicu serije The Simpsons- ono plavo nebo s oblacima? E, to je taj uzorak njegovog odijela), drugi je bio obučen u odijelo zida od cigle (mimikrija kraj pravog ciglenog zida bila bi vrlo uspješna), a treći je imao isprintano jedno 90 šarenih papiga na tamno- zelenom odijelu. Četvrti, u srebrnom odijelu na neke neodređene šare bio je potpuno nebitan kraj ove trojice iako je vjerojatno i njegovo odijelo poteklo iz istog dućana.
I tako su oni kao paunovi izašli "van", na brod u tzv. Pizzolov.
DVODNEVNI famozni putnici.
Podsjetili su me na jednog gosta od prošle godine, vrijeme Božića. Tip je plesao nasred diska u temnozelenom odijelu na male Djeda Mrazove (jer riječ „božićnjak“ me ne podsjeća na djetinjstvo) i Rudolfe. Bio je glavni na bini, plesao je kao Jim Carrey i svi su ga voljeli, čak i ja. To je bila njegova večer.
Brod je krenuo, a dolje je priložena slika iz Osla za vrijeme sunčanog ljetnog jutra.
Primjedbe
Objavi komentar