Advent u Zagrebu (iz glazbeničke perspektive)

Općenito, 12. mjesec je raj za dobru mjuzu i glazbenike, barem u Zagrebu, a i šire.

Počevši od poplave božićnih pjesama, preko nebrojenih domjenaka, raznih poslovnih i privatnih evenata, te naposlijetku "otvorenih" svirki na binama po gradu kojima ćemo se sad malo pozabaviti..

Pa evo, pošto je i ove godine, treći put zaredom Zagreb proglašen za najbolju Advent lokaciju u Europi, napisati ću ponešto za čitatelje "neglazbenike" kako "mi" preživljavamo u ovo blagdansko doba, pošto je glazba obavezan dio obe blagdanske ponude. Advent je takoreći tek krenuo, ali situacije su ustaljene, osim što se prometna gužva iz godine u godinu povećava, kao i količina sadržaja i adventskih lokacija.

Dobre strane Adventa u Zagrebu za glazbenike i bendove su mnoge: pozornice na otvorenom su odlična mjesta da nas slušaju i ljudi koji ne izlaze navečer u klubove ili zadimljene prostore, ljudi koji imaju malu djecu ili iz nekog X razloga ne idu na žive svirke.

Također, na Adventu imamo priliku vidjeti mnoge prijatelje koje ne vidimo kroz godinu: slučajan prolaz i kratka priča, a opet dovoljno za zagrliti nekoga, pogotovo ako taj netko nije iz Zagreba ili Hrvatske. 

Evo, jako mi je drago što nam se nekidan javila jedna gospođa koju smo upoznali prije 3-4 godine van Hrvatske, svirali smo jedan odličan party i nikad kasnije ju nismo vidjeli, osim na facebooku. E recimo, ona je upravo zbog Adventa došla u Hrvatsku i do nas. To su baš lijepi trenutci i znamo vidjeti stvarno puno, puno poznanika i prijatelja.

Adventi se sviraju cca 2 sata s jednom kratkom pauzom tako da je ustvari osim kratkog pozdrava i dvije tri riječi između glazbenih setova dosta teško imati neko kvalitetnije druženje sa slučajnim posjetiocim, pogotovo ako u isto vrijeme sretnete nekoliko ekipa. Ali i nešto se računa?! Još tu nisam dodala potrebu da odete popiti nešto, obaviti svoje sitnice za koje pauza i služi :)

Pripreme, tj osmišljavanje glazbe za Advent se odvijaju nekih dva, dva i pol mjeseca prije početka, za organizatore i ranije.

Cilj glazbenika je višestruki; osim zabaviti publiku dobrom glazbom- trebamo ih i zagrijati ako je vani hladno. To znači da ih potičemo glazbom na ples ili bar kakvo gibanje i to dok se i sami borimo s hladnoćom i svime što ona za instrument ili glas donosi, a to su: raštimavanje instrumenta, kočenje (hladnih) prstiju, poteškoće sa sviranjem dok su ruke zakočene, slaba pokretljivost zbog slojeva odjeće, udisanje hladog zraka koji potiče na kašalj, gubitak glasa itd.

Svirali smo tako Novu Godinu 2016. na Adventu na Zrinjevcu. Vani je bilo cca - 12 (neki kazu i - 15, ako se računa onaj hladan vjetar koji ti smrzne i mozak i uđe u sve pore tvoje jakne ili kaputa). Dakle izazov je sljedeći: zagrijati i zabaviti brdo ljudi koji su se namjerili izaći van i slaviti (s vama) u ovo hladno doba. Ljudi su ostali s nama do pol 3 ujutro!!

                                      Slika s proslave Nove Godine

Jedna prijateljica, koja je bila tamo s nama je rekla da su se posjetioci izmjenjivali svakih 45 minuta jer zbog silne hladnoće nisu mogli ostati duže. 

Mi smo na bini imali i grijalicu koja nam je u tom momentu značila sve!! Što ne znači da nam je bilo super- toplo...

Dakle, svirati na vanjskoj bini po zimi (ili kiši i snijegu) je stvarno jedno „posebno iskustvo” i preporučam ga samo najhrabrijima, ako su spremni na sve vremenske uvjete. Ali definitivno, uvjeti rada za muzičare na binama Adventa su jedna velika tema rasprave mjesto razvoja, tj. uvjeti trebaju biti bolji. Teško je zabavljati druge kad se boriš sa osnovama preživljavanja i sviranja i kad ti je hladno.

S druge strane, svi su tako dobre volje u to doba i jako puno se družimo svi međusobno- ugostitelji, glazbenici. 

I kuhanog vina uvijek ima pri ruci... U ta doba volim otići na koncerte drugih kolega jer konačno, unutar samo jedne večeri u gradu ima nekoliko koncerata istodobno i vrijeme može proletiti tako brzo uz neku kobasicu i vino, te mjuzu.

Svaki bend je na svoj način poseban. Jako je zanimljivo čuti neku pjesmu na milion načina (pogotovo ako su obrade kvalitetno napravljene), na raznim instrumentima.

A nastupaju od dueta do velikih bendova, stvarno ima svakakvih kombinacija.. Još samo da je Advent po ljeti.. aaaa :bilo bi savršeno! A u pauzi se obično ili pozdravljamo sa svojima ili se povučemo u svoje odaje, nekad ga zovu i "backstage". 

Tamo razvijamo najluđe teorije, priče. Raspravlja se o knjigama,  filmovima, situacijama, društvenim novostima, ima i dosta smijeha i ponekad planiramo što ćemo i kako dalje iako u našem slučaju improvizacija igra veliku ulogu zbog čega na bini bude i smijeha i upadica, ali i "ispadica". Samo je bitno da se svi dobro zabavljamo :)

Najbolji su oni najmlađi koji se ne libe popeti na pozornicu i plesati s nama. Oni se najbolje zabavljaju!

Još jedan izazov vezan uz Advent- promet i dopremanje 

instrumenta. E, tu improvizacija dolazi u punini na vidjelo: najčešće je to neki taxi u igri koji se vrzma do pješačke zone, ponekad tramvaji (autom je ponekad nemoguće doći do lokacije), pa vući instrumente (sva sreća pa ne vučemo još i pojačala!!) pa onda glazba i kreativa i usputna borba s (ne)vremenskim uvjetima. Al zato okrećemo sve na šalu i uvijek se dobro zabavimo :)

Jednom je bio takav pljusak da nije bilo žive duše na cesti, osim nas na bini i dragih ugostitelja koji su se sakrili u svoje adventske kućice. E tad je bio pravi party, svaka pjesma za drugu kućicu, oni plesali unutra, mi se smijemo i molimo da ne puhne vjetar i "unese" kišu po bini i opremi.

Sva sreća, pljusak je bio dovoljno kratak da sve ubrzo dođe u normalu.

Prekjučer smo nas dvoje zakasnili na tonsku na Štross 40 minuta. 40- minuta! I to zbog ovih gužvi. Ja mislim da u Zagrebu nikad nisu bile ovolike gužve kao na ovom Adventu, pogotovo u subotu, to je nešto neviđeno. Kao kakvi glupani, mi smo mislili kako ćemo lako ući autom na Gornji Grad. Kad smo primirisali Gornjem Gradu, ali samo primirisali, shvatili smo da smo daleko od utopije. Rampe, policija, zabranjen prilaz vozilima, pa ti tegli opremu kako znaš i umiješ. Ako dobiješ kaznu za parking na tom dijelu- tvoj trošak i btw. honorar ti ode na tu special kaznu kakve se „poklanjaju” samo na GG (Gornjem Gradu, jel.). Pa smo se sparkirali na Zvijezdu. Pa uzeli tramvaj do Trga.

Pa na Trgu upali u beskrajnu kolonu sporohodajućih ljudi i mic-po mic, centimetar po centimetar njihovim koracima do Štrossa. Jer ljudi razgledavaju, zastajkuju i hodaju u koloni. A ja užasno kasnim.

I nikad u životu (do sad) mi od Trga do Štrossa nije trebalo 15 minuta pješice. 15. Minuta.

Ok, evo bine, još malo.

Bina je u plastičnoj foliji. Tj. Zamislite si proziran, kockasti, plastičan šator. Kroz koji kad se upale reflektori ne vidiš ništa! Oni tebe vide, ti njih ne... Ti si u ograđenoj plastičnoj kocki...Evo, ko da smo u Amsterdamu, red light district.

Kažem gostima za vrijeme nastupa kako ne znam kako bi nazvala ovu nastambu, pa iz publike viču „Kondom!!” evo, svirali smo u kakvom kondomu, ali što se uvjeta tamo tiče- vrh!

Grijani zrak ostaje unutra, kontrolirani je zvuk, čak ti je super jer znaš da ti se nitko neće popeti na binu pa se opustiš i radiš svoje i super ti je i skačeš i veseliš se.

Ekipa vani čaga, čagaš i ti s njima, svima dobro.

Pol 11 gotovi, spustimo se među ljude, upoznamo šačicu nasmijanih Dalmoša s kojima zaružimo do pol 1 ujutro i slušamo o njihovim pjevačkim (ne)uspjesima iz mladih dana. Razmijenimo kontakte i dogovor pada da se vidimo na Splitskom Adventu iza Nove Godine. Jedva čekam! Jer na splitskom adventu nema snijega i vjetra, samo sunčane naočale i miris mora :)

Eto, ljudi, kratki glazbenički osvrt na Advent na otvorenom, treba ga iskoristiti i uživati u njemu prije nego se u siječnju sve lagano ugasi i čeka proljeće, za koje vrijeme glazbenici (kako tko) vježbaju, pripremaju nove pjesme, snimaju u studijima ili doma, pišu ili komponiraju ili se bave sasvim nekim drugim, neglazbenim aktivnostima jer im je puna kapa svega :)

                         Gramofon Banda s grijalicom u štimu(ngu)