Invazija na Baltičku Princezu- drugi dio

Baltic Princess je jedan omanji, prekrasni hotelčić koji plovi po moru i neumorno gazi od Stockholma u Švedskoj do Turkua u Finskoj. Svaki dan, u isto vrijeme.

Uglavnom, glavni akteri ovih putovanja su mladi Finci, željni zabave, koncerata, kockanja, a naravno, kod njih nema ništa bez dobre kapljice (čitaj litrice).

Zadnjih 10 dana se toliko stvari dogodilo na ovom brodu da imam osjećaj da sam tu već mjesec dana, ali nekako mi se slabo pomiču ti datumi na kalendaru.

Kraj svibnja je, a ovdje prži kao usred ljeta.

Temperatura je 25 stupnjeva i u hladu i to je prekrasno, no obzirom da smo na sjeveru sunce baš jako, jako prži i danas sam (opet, treći dan zaredom) uspjela izgoriti ko rak na suncu.

Sad mi je jasno zašto su šveđanke tako zgodne i crne. Ne kvarcaju se, samo hodaju po ulici!!

Proveli smo dva dana u Stockholmu.

Znate kakva je situacija kod nas kad se igraju neke bitne tekme u sklopu prvenstva? Ljudi puni šalova, nekih smiješnih kapa, pivice u ruci, dernjava i galama itd.

Ovdje taj status zauzimaju- konjske trke. Nije šala, konjske trke su za njih u rangu važnosti jednakom nacionalnom danu stvaranja države ili nešto tome slično.

SVI gledaju trke i klade se i baš jako vole trošiti novce na klađenje.

Prošle godine je bilo najavljeno da će gosti broda zamijeniti 1.3 mil. eura za klađenje na brodu.

Ove godine je to 4 mil. eura.

4 mil eura u dva dana!

Naravno, brod nije imao toliko novaca uopće za razmjenu (u švedske krune) pa su morali oranizirati izvana pomoć zamjene novca.

Ta dva dana za vrijeme trka mi (bend) smo uglavnom bili vani. Svirali smo navečer pa smo iskoristili taj luksuz prvog silaska na kopno i u dva dana prešli 30 ak kilometara svaki. Rastrčali se (i pocrvenili) ko rakova djeca!

Dakle, Stockholm je divota, grad prepun života, ljudi svih boja i kultura, prepun raznih manifestacija. Glazba na svakom koraku, Mickey Mouse koji me žica pare (ma je li, samo zato što si Mickey Mouse?!?!), ljudi hodaju U velikim, prozirnim balonima; prošao je Maserrati, evo tu je i ronioc u nekom starinskom ronilačkom odijelu kao atrakcija, zabavni park, itd.

Prvi dan smo naletjeli na indijski festival blizu centra grada, drugi dan je kineska zajednica imala svoj festival zmajeva pa je cijelo nebo jedne livade (koja je površine pola Maksimira) bilo išarano zmajevima raznim oblika, veličina i boja. Prekrasna igra na nebu. Ljudi su sretni i nasmijani. Evo i ja sam.

Večernje svirke su nam bile lagane, gosti su se nalizali svakakvih alkohola, a oko ponoći su bauljali u svim smjerovima ko gore navedeni zmajevi. La vita est bella!

...I evo, dva tjedna na Baltičkoj Princezi. Prije nego završi mjesec trebamo za svoje popuste na „crew“ kartici i kupiti poklone, neki sebi, neki drugima. Parfemi, naočale, tehnika, sve je ovdje jeftinije jer nema poreza, tj. nalazimo se u bescarinskoj zoni, a i osoblje dobije neki lijepi popust jer.. a, jer smo zaslužili ;)

Odsvirali smo popodnevne setove i sad imamo cijeli dan pred sobom. Filmovi, teretana, pisanje, odmor na suncu, što god se kome prohtije.

Atmosfera u bendu je odlična, imamo nekoliko kućno-komponiranih glupih pjesmica koje Nikola redovito otpjeva pa svi plačemo od smijeha, a Ante preslušava live snimke koje nam je gospodin ton/light majstor poklonio od prethodnih dana i svaki dan imamo sve više video i audio materijala i jako je sretan, a i mi naravno skupa s njim!

Marac stalno jurca po brodu, Domagoj organizira movie night, a ja bilježim kronike kao i obično.

Ovdje na brodu možeš se prepustiti samo i isključivo glazbi, sviranju, osobnom razvoju i odmoru.

Na brod redovno iz Zagreba dolazim umorna, tj. potpuno iscrpljena. Sve je problem- promet, nervoza, žurba, ništa neće glatko. A ovdje je sve samo glatko.

Kad nismo na bini, može nas se naći u teretani ili u (finskoj- naravno) sauni.

Kaže kolega trubadur da ovdje (u Finskoj) uglavnom više-manje svaka kuća ima saunu. I da mu nema ljepšeg osjećaja nego skočiti u leeedeno more na sekundu jer se nakon toga osjeća nevjerojatno živo!

Možda jednog dana i to probam, ali trenutno nikako nisam spremna za to. Sauna na 85 stupnjeva i tuš na 24 je moj doseg.

Radno mjesto nam je fenomenalno, bina površine 40 kvadrata, povišena na 1,20m; ultra kvalitetan sound i light te ogroman, lijepi plesni podij. Pravi teatar.

Publike ima razne: danas i jučer smo imali Nijemce, Ruse i Kineze. Ljeti je slabija posjećenost brodu, njima su glavne sezone od 10.mjeseca do 12. tamo do pred sam Božić i onda sve splasne i smiri se iako samo naizgled jer ima stvarno pre-previše sadržaja na brodu da bi ikome bilo dosadno, pa čak i posadi.

Sviramo staru američku mjuzu najviše (oldies but goldies) pa, naravno, naše najdraže The Beatles boys, pa latin standarde jer na brodu ima mnogo gostiju u plesim cipelicama koji jedva čekaju isprobati svoje novonaučene korake iz plesne škole.

Baltička Princeza ili Baltic Princes povezuje Turku i Stockholm udaljene 250km zračne linije. Na putu ćemo vidjeti nebrojeno mnogo otoka i hridi od kojih je jako mali dio naseljen, glavni naseljeni dio je Mariehamn- glavni grad otočja Åland.

Vrijeme nas služi odlično, more je mirno, sunce je visoko i prži.

Prekjučer sam obilazeći Turku izgorila na suncu i to poprilično, jednostavno se nisam snašla. Dva sata pješačenja i crvena ko’ rajčica.

Marac je crn ko ugljen jer koristi ležaljke na “sun deck”-u i izlaže se suncu ko gušter. A još nije ni 6.mjesec :)

Kabina preko puta moje pianost/entertainer Tihač iz Bugarske slavi jer mu je sutra zadnji dan rada i ide doma. Trči brodom s vrećicama punim poklona, ima širok osmijeh od uha do uha.

On radi sam, nema ekipu i fali mu obitelj doma. Sretan mu put!

Mi smo na Princezi još 6 dana a onda idemo u Avanturu broj 2 :)

Note to myself: hrana je fantastična. A za ljubitelje ljutog, nema bolje jer sve ima chilli, papar, đumbir i neki kiselkasti začin koji nije ocat.

Čak idu suze na oči i od juhe od rajčice. Jer zašto ne malo zaplakati na dalekom sjeveru :)


P.S. evo fotke snimljene u pol 3 ujutro...