Invazija na Baltičku Princezu- Prvi dio

Dva su popodne. U Hrvatskoj je jedan sat manje. Prošlo je nekoliko dana prilagodbe na brodu i konačno smo se svi naspavali, došli k sebi i pisanje može početi. Napokon smo doveli na brod našu opasnu ritam sekciju, od kojih jedan jurca po palubama po cijele dane, a drugi još uvijek isto toliko spava. Kakav tim!

Putovali smo u dvije struje; jedna do Stockholma autom, a druga (ritam sekcija- naravno!) zrakom. Nama „manualcima” je trebalo dva dana do Stockholma i 2400km autoceste. Prošli smo kroz Austriju, Njemačku, Dansku i Švedsku- uzduž! Put kroz Njemačku je malo zeznut jer gore na sjeveru kod Hamburga ima dosta radova (već dvije godine rade istu trasu, pa nije da su Hrvatska!). Bookirala sam nam noćenje nekoliko dana unaprijed u Flensburgu (na granici s Danskom) uz napomenu da dolazimo usred noći pa nam je kasni check in bio jedini uvjet. Ovaj slatki, mali hostel je imao upravo to: čiste sobe, tišinu, ukucali smo na vrata neku šifricu koju nam je teta javila telefonom i voila!- soba je tu.
Prvi dan smo odvalili 17 sati vožnje. 5 sati više od planiranog.

Svi pitaju zašto ne letimo. Ako nemaš direktan let do recimo- Stockholma, pitanje je HOĆE LI ti instrument iskrcati zajedno s tobom ili ćeš ga čekati danima (događalo se) a drugo- AKO je direktan let onda je pitanje po KOJOJ CIJENI će ti ukrcati instrument. Obzirom da smo bend s 4 instrumenta plus dodatna oprema i koferi, ispada računica da su instrumenti skuplji od putnika. Ali čak je i cijena manji problem od problema da ti izgube prtljagu i ona ode dalje, a ti praznih ruku na brod tj. ne možeš početi raditi i onda teoretski kreću sr..
Opcija Eurosender i sl. paleta je ok ako imaš mogućnost instrumente poslati 10 dana ranije i neku sigurnu adresu gdje će instrumenti (neoštećeni) stići.
Mi za ovaj put nismo htjeli riskirati i odvezli smo se autom. Na plin.
Eeee taj plin je isto posebna priča. Sve do Švedske je super, cvjetići... naljepnice s LPG gorivom na svakom uglu... i onda krenu problemi. U Švedskoj imaju drukčiju vrstu goriva. Oni su ekološki osviješteni, mi nismo. Oni imaju mape s ucrtanim LPG pumpama, a one ustvari ne postoje. Ono što mi smatramo plin, oni to baaaaš i nemaju ali evo gle!- imaju bio gorivo- koje nama ne znači ništa. LPG pumpi ustvari ima na svakih 300 km, u nekim sporednim gradićima, ako naletiš na nju. Tako da smo se kroz Švedsku ipak provezli na benzin. No, da smo imali precizniju informaciju, mogli smo izbjeći ta zadnja dva benzinska tanka.
Stvar je u tome da na Internetu piše jedno, a kad dođeš na pumpu- drugo je.
I još jedna stvar; plaćaš karticom sve, većina pumpi ne prima cash.

Svaka pumpa (punionica) na postaji ima svoju malu automasku kasu i sve odradiš sam; cash je opcija broj 2 i to ponekad.
Ako imaš cash- nisi cool. Kartice su cool.

Vožnja sama po sebi bila je super, Hamburg uvijek prolazimo po mraku i izgleda ko neki Mordor. Crni, industrijski dio grada s milion strašnih, crvenih svjetala, signalnih lampi i sličnih strahota. Po mraku nisam mogla ništa slikati ali je stvarno jezivo.

Ušao si u igricu neke pucačine i samo čekaš da te netko skine s nišana.
Nasuprot tome, uz autocestu kroz Dansku me oduševilo (osim milion krava) što je vegetacija jako slična našoj. Evo, autocesta kod Karlovca i Copenhagena su ista autocesta ;)
Moja želja je svakako bila prijeći onaj most Storæbelt koji povezuje Malmö i Copenhagen, tj mjesto priče iz serije Broen (Most- nikako američka verzija, samo ova švedsko-danska dolazi u obzir) koja mi je bila fantastična serija, istovremeno i neobična i teška i zanimljiva. Prikazuje švedski i danski narod u njihovom zimskom (noćnom) razdoblju te specifični mentalitet drukčiji od našeg (nasuprot njih mi smo divljaci).
I eto, prošli smo most bezbolno (ok, platili smo prolazak i double check naših rvackih putovnica, auto sa strane, lažni osmijesi i to) ali vrijedilo je jer most dijelom ide i pod more kao tunel i onda nakon par kilometara izlazi van i diže se opet iznad mora. Fantastično!

Večer- dolazak u Stockholm. U hostelu; meeting i zagrljaji s avioncima koji su džabalebarili pola dana i uživali u životu. U Stockholmu smo prvi put okusili čari dijeljene sobe s tri nepoznata gosta od kojih je hrkala- upravo neka zgodna Šveđanka. I škrgutala zubima i ne znam što sve ne! Ja osobno sam spavala ko top, ništa čula, ništa vidjela! Hoteli u Stockholmu su dosta skupi, pogotovo ako uzmemo u obzir da si došao spavati 5 sati i moraš biti negdje u blizini luke što je centar grada.

Prosječno noćenje u centru grada po osobi dođe od 200 kn naviše, a taksi start minimalno 323SEK što je 226kn, iako vam nude neku lijepu kilometražu u sklopu starta.
Hrkanje, škrgutanje i u zoru (kod njih je dan u tom momentu od 4 ujutro) lagano prema luci (našim autom u dvije ture) gdje počinje iduća avantura koja se zove Baltička Princeza.