Avanture sa Simfonije- prvi dio

Prelazak iz broda u brod je mali hororčić. Ne veliki, ali mali.

Spavali smo 3 sata, probudili se ko zombiji u 6 ujutro i kreće posao: jedan dio ide autom van (kojeg smo ukrcali sinoć i nakrcali našim koferima i instrumentima), drugi dio ide na putnički izlaz.

Meeting na terminalu. Informiranje i check in na drugi brod. Potraga za Cargo odjeljenjem. Potraga za parkingom. Kazna za parking. Ne razumiješ na kazni ništa osim one brojke 750. Sr.... Ok, riješit ćemo i to nekako.

Odlazak autom u brod (u dvije grupe)- meeting u brodu. Nošenje opreme i kofera.

Potraga za cruise managerom. On spava.

Razgledali glavnu promenadu.

On još spava.

“Aaaa, prerano vam je, još nije dostupan.” - dobivam odgovor s recepcije

• Možemo li barem dobiti info o kabinama da ostavimo stvari?
• “Hm... ne znam, to vam zna cruise manager.”
• Ok. Hvala.

Nakon dva i pol sata čekanja u umoru i gladi stiže On. Cruise Manager.

Putovnice na pregled, ispunjavanje nekih obrazaca te obilazak broda i slušanje predavanja o pravilima.

Glad. Umor. Glad....

Ulazimo u mess, mjesto gdje svi jedu osim nas jer smo u službenom obilasku svih prostorija za crew i eto, tu je mess, ali jesti ćemo kad prođe službeni dio.

Plus tonska nakon obilaska.

Manager je inače bivši bubnjar i pjevač tako snažnog glasa da sam se uopće bojala išta puno komentirati u strahu da ne zariče na mene. Ali duša. Duša od čovjeka.

Eto, gotove informacije, već smo iscijeđeni ko mokre krpe na tepihu.

Tonska, prilagodba na novi zvuk, stage, informiranje o tehničkim stvarima i raspored sviranja.

Već je 4 popodne. Nismo ništa jeli od 6 ujutro.

Završava tonska, krpe su već u zraku i jure do messa. Jedemo sve ikad i hvalimo kuhara koji nam je superstar i heroj dana i - pravac kabina i krevet. Treba se naspavati za večerašnji party. :)

I sve je super dok spavam i naravno probudim se navečer i shvatim da ne znam koliko je sati jer smo unutar dvije vremenske zone istovremeno.

Kako je ono rekao? “Interne stvari se računaju po švedskom vremenu, a vanjske po finskom”. To je jedan sat razlike. Sad je blizu 8 sati. Koliko je to onda pobogu sati???

Idem na internet tražiti koliko je sati švedskih, ali interneta naravno baš sad nema i ja od muke zaspim. Valjda će mi netko pokucati ili me zvati.

Za 45 minuta se budim ponovo i sad je pola 9.

Saznam da je švedskih pola 9 i da je sve ok i imam još 45 minuta do početka svirke.

Fuf. Ajmo na noge lagane i na binu.
Pozornica se, naravno, kao dobrodošlica za prvu večer- ljulja. Jer zašto bi bilo mirno more kad danas može biti valovito i zašto bi naša pozornica bila u stražnjem dijelu gdje manje ljulja kad može biti na pramcu kako bi svi više poskakivali!?
I tako redovito prvi dan (noć) na svakom brodu. Uvijek novi izazovi :)

                                    Slika 1: Tipično skandinavske maskote- obitelj Trolova.

Slika 2: na brodu imamo dvostruko računanje vremena: švedsko i finsko. Živimo po švedskom vremenu, a sviramo po lokalnom (jedan dan pošvedskom, a drugi dan po finskom satu.. Malo zbunjujuće? hm, pa da!)

Slika 3: Štand sa tržnice u Helskinkiju. Cijene otprilike duplo skuplje nego u Zagrebu, što je za finske prilike "džabe"
.