Memoari gospođi Izabeli


Izabela je ima 28 godina. Iz Vela Luke je, ali ne priča hrvatski. Ustvari, ona uopće ne priča, ali djela i slike koje su mi ostale od Izabele govore više no što je potrebno.
Teta Izabela plovi između Latvije i Švedske. Ona me je odvela u Rigu, koju sam vidjela prvi puta u životu i otada razmišljam kako je moguće da nisam ranije otišla u taj prekrasan grad.
Riga je glavni grad i središte Latvije. Vrlo neobičan (ako pričamo o europskim gradovima) grad gdje u zraku osjećaš u duh starog doba i moderne crte.
U jednom kutu viri McDonalds i ljudi hodaju s kavama „na poklopce”, a u drugom prolazu pijanist svira Čajkovskog. Djevojčica na flauti dvije ulice pored svira neko klasično djelo. Osjeti se mir i jako ugodna, umirujuća energija.
Rigu sam doživjela kao neobičan arhitektonski koncept koji na momente liči na Gornji Grad u Zagrebu, a onda me podsjeti na stranicu nekog starog, dobrog klasika. Pa se okrenem i između mnoštvo skulptura koje vire iz travnjaka, parkova i cesta ugledam najmoderniji stakleni neboder, shopping centre i slične izdanke.
Svi su plavooki. Ako nisu plavooki, e onda su kosooki i to u grupama koje prevodi čovjek s kišobranom visoko uzdignutim kao antena.
Riga je prevrtljivica. Koketa vremenskih (ne)prilika. Unutar istog sata zavest će te suncem, pokoriti kišom, u jednom trenutku će ti biti vruće a onda će te vjetar smrznuti.
Bespomoćna od pokušaja prognoziranja vremena (ionako nemam prozor u kabini, a očito niti aplikacije s vremenom ne mogu odgonetnuti zagonetku vremena) pitam lokalne ljude kako predvidjeti vrijeme i kako se nositi s podatkom da je temperatura od 14 i 29 stupnjeva celzijusa moguća u isto vrijeme. Slijeganje ramena s druge strane uz objašnjenje- „ni ja ne znam koja živim tu, to ti je tako.”Ok, idem obući štrample ispod ljetne haljine, 50% šanse da sam pogodila s kombinacijom.

Ono što je zanimljivo kod te Rige i Latvije općenito je da su po nacionalnosti pola Latvijci (40-ak posto), ali isto toliko i Rusi.
I tu počinje zanimljiv dio.
Naravno, party na gospođi Izabeli. Izabela je tipična partijanerca, tj. party brod. Što to znači?
To znači da ljudi žele plesati u nedjelju, srijedu, ponedjeljak, ujutro, popodne, bilokad.
Ono što je nepovoljna okolnost je- ruska votka.
Rusi i votka... pijan ko Rus.. itd. Da, it all happened here.
Masa ljudi nemaju zube jer su ih „zametnuli” u tučnjavama. Tuku se i žene. Kotrljaju se po stepenicama. Skaču po staklu. Vrište. Spavaju na hodnicima.
Rusi. Votka.
Ako dodamo k tome činjenicu da je Izabela relativno mali brod koji se pri naletu vala od 3-4 metra ljulja kao klackalica, onda je kombinacija ubitačna.
Znači, na ovom brodu smo se nasvirali kao nigdje, umorili kao nigdje. Jer naše gorivo su isključivo voda i naši instrumenti i tako cijelu večer, svaki dan, dva tjedna.
Gospođo Izabela, da si ostala u Vela Luci imala bi puno lagodniji i mirniji život. Umjesto toga ti služiš na Baltiku i izdržavaš već gotovo 30 godina svakakve priče, scene, tajne. Da Izabela može pričati, memoari iz njenih usta nikad ne bi presušili.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

8. TROLOVI, VIKINZI I AURORA BOREALIS

Finski Romi i druge poslastice

KAKO JE ŽIVJETI NA BRODU