Memoari gospođi Izabeli
Izabela
je ima 28 godina. Iz Vela Luke je, ali ne priča hrvatski. Ustvari,
ona uopće ne priča, ali djela i slike koje su mi ostale od Izabele
govore više no što je potrebno.
Teta
Izabela plovi između Latvije i Švedske. Ona me je odvela u Rigu,
koju sam vidjela prvi puta u životu i otada razmišljam kako je
moguće da nisam ranije otišla u taj prekrasan grad.
Riga
je glavni grad i središte Latvije. Vrlo neobičan (ako pričamo o
europskim gradovima) grad gdje u zraku osjećaš u duh starog doba i
moderne crte.
U
jednom kutu viri McDonalds i ljudi hodaju s kavama „na poklopce”,
a u drugom prolazu pijanist
svira
Čajkovskog. Djevojčica na flauti dvije ulice pored svira neko
klasično djelo. Osjeti se mir i jako
ugodna, umirujuća energija.
Rigu
sam doživjela kao neobičan arhitektonski
koncept
koji na momente liči na Gornji Grad u Zagrebu, a onda me podsjeti na
stranicu nekog starog, dobrog klasika. Pa
se okrenem i između mnoštvo skulptura koje vire iz travnjaka,
parkova i cesta ugledam najmoderniji stakleni neboder, shopping
centre i slične izdanke.
Svi
su plavooki. Ako nisu plavooki, e onda su kosooki i to u grupama koje
prevodi čovjek s kišobranom visoko uzdignutim kao antena.
Riga
je prevrtljivica. Koketa vremenskih (ne)prilika. Unutar istog sata
zavest će te suncem, pokoriti kišom, u jednom trenutku će ti biti
vruće a onda će te vjetar smrznuti.
Bespomoćna
od pokušaja prognoziranja vremena (ionako nemam prozor u kabini, a
očito niti aplikacije s vremenom ne mogu odgonetnuti zagonetku
vremena) pitam lokalne ljude kako predvidjeti vrijeme i kako se
nositi s podatkom da je temperatura od 14 i 29 stupnjeva celzijusa
moguća u isto vrijeme. Slijeganje ramena s druge strane uz
objašnjenje- „ni ja ne znam koja živim tu, to ti je tako.”Ok,
idem obući štrample ispod ljetne haljine, 50% šanse da sam
pogodila s kombinacijom.
Ono
što je zanimljivo kod te Rige i Latvije općenito je da su po
nacionalnosti pola Latvijci (40-ak posto), ali isto toliko i Rusi.
I
tu počinje zanimljiv dio.
Naravno,
party na gospođi Izabeli. Izabela je tipična partijanerca, tj.
party brod. Što to znači?
To
znači da ljudi žele plesati u nedjelju, srijedu, ponedjeljak,
ujutro, popodne, bilokad.
Ono
što je nepovoljna okolnost je- ruska votka.
Rusi
i votka... pijan ko Rus.. itd. Da, it all happened here.
Masa
ljudi nemaju zube jer su ih „zametnuli” u tučnjavama. Tuku se i
žene. Kotrljaju se po stepenicama. Skaču po staklu. Vrište.
Spavaju na hodnicima.
Rusi.
Votka.
Ako
dodamo k tome činjenicu da je Izabela relativno mali brod koji se
pri naletu vala od 3-4 metra ljulja kao klackalica, onda je
kombinacija ubitačna.
Znači,
na ovom brodu smo se nasvirali kao nigdje, umorili kao nigdje. Jer
naše gorivo su isključivo voda i naši instrumenti i tako cijelu
večer, svaki dan, dva tjedna.
Gospođo
Izabela, da si ostala u Vela Luci imala bi puno lagodniji i mirniji
život. Umjesto toga ti služiš na Baltiku i izdržavaš već gotovo
30 godina svakakve priče, scene, tajne. Da Izabela može pričati,
memoari iz njenih usta nikad ne bi presušili.
Primjedbe
Objavi komentar