Memoari gospođi Izabeli
Izabela je ima 28 godina. Iz Vela Luke je, ali ne priča hrvatski. Ustvari, ona uopće ne priča, ali djela i slike koje su mi ostale od Izabele govore više no što je potrebno. Teta Izabela plovi između Latvije i Švedske. Ona me je odvela u Rigu, koju sam vidjela prvi puta u životu i otada razmišljam kako je moguće da nisam ranije otišla u taj prekrasan grad. Riga je glavni grad i središte Latvije. Vrlo neobičan (ako pričamo o europskim gradovima) grad gdje u zraku osjećaš u duh starog doba i moderne c rte. U jednom kutu viri McDonalds i ljudi hodaju s kavama „na poklopce”, a u drugom prolazu pijanist svira Čajkovskog. Djevojčica na flauti dvije ulice pored svira neko klasično djelo. Osjeti se mir i jako ugodna, umirujuća energija. Rigu sam doživjela kao neobičan arhitektonski koncept koji na momente liči na Gornji Grad u Zagrebu, a onda me podsjeti na stranicu nekog starog, dobrog klasika. Pa se okrenem i između mnoštvo skulptura koje vire iz travnjaka, parkova i cesta ugledam